beats by dre cheap

Flamenco - spektar boja obojen malim trenucima koji čine svakodnevnicu, svim onim segmentima života koji nas dotiču

Svaka godina više u flamencu donosi novo cvijeće

Razgovarala: Aldijana Selimbegović

Praćen snažnim ritmičkim tonom, izražajnom pjesmom, te strastvenim stilom plesa, snažne i graciozne izvedbe, teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim. Želja, trajno usmjerenje čitave čovjekove duše, uvijek se prenosi snažno, putem umjetnosti, putem flamenca, načinom života. Dovoljno je osjetiti ga, da bi negdje u nama počeo da tinja. Izražajnost, osobnost i prirodnost tjeraju nas da istražujemo dalje. Da oživimo emocije. Emocije radosti, sreće, straha, tuge. Jednostavno emocije. One koje grade i čuvaju vrijednosti. Sve dok imamo one koji nam ih prenose, koji nas uvlače u jedan svijet, za neke možda i novi, znamo da postajemo bogatiji novim iskustvom, jer su nas osvojili iskrenom jednostavnošću – Nina Ćorić.

Dijeliti strast emocijama, flamencom znači?

- Blagoslov. Dar da ga mogu autentično interpretirati za mene zaista jeste blagoslov. Još kad to radim pred publikom, odličan je osjećaj. Flamenco doduše nije samo strast, možda je više strast svakog flamenco umjetnika važan element njegove interpretacije flamenca da ostavi dojam na publiku.

   [img]https://s13.postimg.org/okoc731ef/DSC_0188.jpg[/img]

Koliko zapravo svaka osjećajnost koja se prenosi vrijednostima treba da nam bude od važnosti?

- Flamenco je baš po tome specifičan. Naravno, svatko svoga konja hvali, ali flamenco kao umjetnost koja kroz preko šezdeset formi daje presjek povijesti jednog naroda, zaista drži do vrijednosti i emocija koje su sastavni dio čovječanstva kroz povijest. Flamenco se počeo razvijati krajem 15. stoljeća, ali emocija koju prenosi do dan danas govori samo da smo svi mi ljudi i da smo svi dio istog "životnog ciklusa". Njegovo bogatstvo leži u napjevima koji govore o rođenju, smrti, samoći, ljubavi, slavlju, malim trenucima koji čine svakodnevicu, svim onim segmentima života koji dotiču svakog. S druge strane, s obzirom na to da se "čuvao" u obiteljskim krugovima, veliki naglasak daje obitelji, zajednici, tradiciji, povijesnom trenutku u kojem su određeni umjetnici djelovali.

Koliko ljubav i rad ujedinjeni mogu?

- Mogu puno toga. Mislim da je kombinacija ljubavi i rada stalno na vazi. Treba pronaći kompromis. Bez rada sama ljubav prema nečemu nije dovoljna. Mislim da voljeti nešto ne daje legitimitet da nešto uzmeš pod svoje i predstavljaš se javnosti kao da si u tome dobar samo zato što se time bavi šačica ljudi. Rad bi trebao s vremenom donositi rezultate, to je stvarni pokazatelj kvalitete. Ako se danas želiš baviti nečime nije dovoljno biti dobar, čak niti izvrstan. Važno je biti pametan, pronicljiv, misliti dugoročno. Onda kada zapne, ljubav je ta koja pokreće dalje, ali bez rada, talenta i pronicljivosti nema dobrih rezultata.

Prvi Festival Flamenca u Zagrebu ostavio je trag koji budi sjećanja?

- Flamenco Festival Zagreb je dijete koje će ove godine navršiti šest godina. Iskreno puno prigovaram, jer je financijski ova godina možda najteža i to me jako žalosti. Ipak, nitko me ne sili da to radim i dalje. Jednostavno, bez obzira na to što su neki ljudi izašli iz tog projekta koji su bili u njemu od začetaka, smatram da je Festival flamenca tog tipa u ovom dijelu Europe iznad svega i da je flamenco toga vrijedan. Zagreb ima festival kojim se može pohvaliti. Srećom Grad Zagreb i Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske daju Festivalu podršku, a meni je publika najveća nagrada. Tako da, dok god bude publike bit će i festivala flamenca. Gledam na flamenco kao na opće dobro i mislim da svatko ima pravo uživati u njemu.

   [img]https://s21.postimg.org/t0ffx4h93/IMG_4760.jpg[/img]

Njegovati tradiciju. te kroz nju razmjenjivati iskustva, upoznavati kulture, ostvarivati saradnje je nešto što donosi?
- Uf, donosi jackpot. Moram reći da sve te godine rada stvarno jesu urodile plodom, naravno zavisi što kome znači uspjeh. Imala sam priliku upoznati divne umjetnike, neke koje sam poput Pepe Romera imala prilike vjerojatno susresti samo jednom u životu. Ali fora je, recimo, večerati baš sa gospodinom Romerom, razgovarati o flamencu, pa onda on spomene jednu Carmen Linares, koja je za mene aposolutni genije, da mu je prijateljica, da još sve završi sa šalom da moj naglasak u pjevanju podsjeća na Sevillu ili Malagu. Naravno, nekome tko nije u tome to zvuči možda smiješno, ali meni je to bogatstvo. Takvih susreta je bilo mnogo. Svaka godina više u flamencu donosi novo cvijeće. Suradnje su također super, sve vrijeme ploviš morem i nikad ne znaš na kojem ćeš se sljedećem otoku zadržati i koliko.

Pjesma, gitara i ples, u ovom slučaju vode nas na putovanje u srce Andaluzije, putovanje koje se dijeli sa publikom, a svaka njihova uzvraćena reakcija/emocija za jednu umjetnicu predstavlja?

- Meni je reakcija publike jako važna. Kao što sam rekla, za mene je flamenco blagoslov i nikad ne znaš kome sve pjevaš. Ne znaš tko te sluša i što kome u tom trenutku znači tvoja pjesma. Pjevanje flamenca doživljavam vrlo osobno i nekako imam osjećaj da i publika, odnosno, pojedinac shvaća to vrlo osobno. Zato često zna biti i suza u publici i različitih komentara. S jedne strane, osjećam uvijek odgovornost kada izvodim flamenco, dok s druge strane, uvijek čekam onaj prvi pljesak, prvu reakciju publike pred kojom prvi put nastupam.

Kakav je svijet u očima flamenca iz Nininog ugla?

- Flamenco je kao spektar boja. Često je etiketiran kao ovakav ili onakav. Težak, tužan ili preveseo ... on je jednostavno toliko kompleksan da je u ravnoteži. Takva sam i ja postala uz njega. Gledam na svijet nekim svojim očima, primjećujem svakodnevne stvari koje me vesele ili rastužuju. Opet, s vremenom sam razlučila tko je Nina kada pjeva flamenco i tko je Nina koju ljudi vole i cijene kada ne pjeva flamenco. I ono što sam s vremenom otkrila proučavajući flamenco i njegove umjetnike jeste da i u svijetu flamenca postoji čitava lepeza osobnosti. I to je ok. Ipak svi mi koji imamo neki dar možemo bez njega ostati sutra, tako da jako cijenim ljude koji su skrušeni i koji drže svoj dar flamenca kao kap vode na dlanu.

   [img]https://s11.postimg.org/9o935wav7/11649323_10152956271801186_1155502701_o.jpg[/img]
                             Foto: Ranko Tintor Fiko

Pored flamenca, Španjolska oduzima dah i zbog?

- Ufff, Španjolska je za mene vjerojatno moja domovina iz prošlog života. Moj brat Nino živi u Španjolskoj od 1998. godine, tako da sam ja tu zemlju posjećivala i zavoljela mnogo prije flamenca. Flamenco sam otkrila da mogu pjevati tek 2010. godine. Španjolska je puna svega, od sjevera do juga ima tu mjesta i ljepota koje možeš obilaziti cijeli život. Mene je boravak u Španjolskoj dosta formirao kao osobu kada sam bila tinejdžerica. Neposrednost, okruženje, ljudi s kojima sam se družila, koje sam upoznala ... ne znam ... jako volim tu zemlju. Kada dođem tamo prodišem novim plućima. Kvaliteta života, ljudi, sve ... iako mi je borba bikova nešto najodvratnije što imaju, tako da nigdje i ništa nije idealno, ali jednom kada korida bude stvar prošlosti bit će to moja druga zemlja iz snova, prva je i dalje moja domovina.

Možemo li Vas uskoro očekivati i u Sarajevu?

- Trenutno sam u pripremama 6. Flamenco Festivala Zagreb, tako da ne znam kada ću do Sarajeva. U Sarajevu surađujem s vašim najboljim flamenco gitaristom, najboljim s kojim sam dosad imala prilike surađivati, Mirzom Redžepagićem. Uz njega sam kroz nastupe u BiH zavoljela i Sarajevo. Tko zna, možda vas iznenadimo opet kojim koncertom.

Živa umjetnost uvijek može?

- Može pokrenuti svijet ako hoće. Flamenco je u teškim povijesnim trenucima za Španjolsku bio medij kroz koji se progovaralo. Mislim da je tako i danas. Svaka umjetnost to može, a ako je ozbiljna to i čini. Pravi primjer za to je Federico García Lorca koji je u flamencu ostavio neizbrisiv trag, pogotovo za vrijeme Građanskog rata u Španjolskoj. On je zaslužan što je flamenco 1922. dobio prvi festival flamenca u Granadi. Kasnije je i ubijen zbog toga tko je bio, ali ljudi poput njega, pa nadalje revolucionara poput Camarón de la Isle i Paca de Lucije - koji je flamenco postavio na svjetske pozornice, gdje mu je i mjesto, su velikani flamenca od kojih se može puno toga naučiti. Oni su umjetnost koja je živa, jer takvi žive vječno.

_
http://kolumnist.blogger.ba
01/07/2017 22:18