_


22.05.2017.

Svi na jednom mjestu, jedni uz druge, osmijehom za sve

Mogućnost da se ostvari jedan san život čini interesantnijim, jer istinski su važni sastojci života

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Proteklog vikenda uvjerili smo se da je moguće okupiti sve različitosti na jednom mjestu, a da povod bude igra, druženje, sreća i fudbal. Turnir Fudbal za sve u organizaciji ŠF Respekt, uz saradnju sa specijalnim partnerom Olimpijskim komitetom Bosne i Hercegovine, na novoizgrađenom igralištu na Zetri otvoren je intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, dječaci i djevojčice formirali su olimpijske krugove, te na taj način cijelom svijetu poslali poruku da olimpijski duh još uvijek živi u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Ljubav postaje najjača snaga, kada se ujedinimo, čvrsto uhvatimo za ruke i vjerujemo da zajedno možemo savladati prepreke. One koje su stvorili neki čudni ljudi. Sve što nas uči, ima svoju vrijednost, čini nas jačima. I ovog puta iskrene i snažne poruke dolaze nam od djece, kojoj smo pružili priliku. Sa sportskog terena.

  
  

Riječ Muhameda Bikića:
- 20. maj 2017. godine ostat će zlatnim slovima upisan u historiji bh. fudbala i uopće sporta, ne samo na našim prostorima nego širom svijeta. Tog sunčanog majskog dana u olimpijskom komplesku Zetra u olimpijskom duhu, zajedno, držeći se za ruke, svi učesnici su napravili olimpijske krugove u olimpijskim bojama, poslavši veoma jaku i plemenitu poruku zajedništva manifestacije Fudbalom za sve, osmijehom za sve, radosti za sve, Respektom za sve, koji je i sami naziv škole - Škola fudbala Respekt. Jedinstvena, najhumanija i besplatna škola već pune tri godine pruža podršku integraciji i inkluziji, djeci s poteškoćama u razvoju, bez roditeljskog staranja i Romima, kao i tipičnoj djeci i djevojčicama. Svi na jednom mjestu, jedni uz druge je najjača poruka i pouka sa ove jednovnevne manifestacije na Zetri.

     

Emocije povezuju ono što nam je važno, povezuju nas sa svijetom, jer je riječ o onim iskrenim. Iskrenost jeste riječ koju često koristimo, ali je ovakve priče itekako zaslužuju. Jer su priče nade. Nade koju otvaraju vrata sporta.

Riječ Emira Hujdura:

- Utisci, emocije, još uvijek se "sređuju", ali sam prezadovoljan odnosom svih učesnika, posebno djece. Poput pravih profesionalaca ispunili su sve zadatke tokom ceremonije otvaranja. Olimpijskim krugovima, njihovim bojama, kao što je i Muhamed već naglasio, simbolično smo ukazali na postojanje različitosti i njihovo zajedništvo. Škola fudbala "Respekt" nastavit će sa razbijanjem predrasuda, te djeci različitih psihofizickih sposobnosti i materijalnog stanja nastojati da obezbjedi jednake mogućnosti. Uskoro putujemo u Beč gdje ćemo učešćem na međunarodnom turniru imati priliku promovisati aktivnosti kojima se naša BiH itekako može i mora ponositi.

  

Mogućnost da se ostvari jedan san život čini interesantnijim, jer istinski su važni sastojci života. Davati, činiti dobro drugima, načela su koja još uvijek zahvaljujući pojedincima vrijede, nisu nestala. Sreća se uvijek vraća onima koji je poklanjaju. Osmijeh za osmijeh. Čin koji je posljedica pažnje, zahvalnosti, razumijevanja, jer sve je moguće gdje postoji volja.

  

Voljom se pronalazi i način, a ponos je u ovom slučaju osjećaj koji ne smije izostati. Ukoliko se služimo zdravim razumom.
Naš respekt za Respekt!

21.05.2017.

Srce puno hrabrosti

Čuvamo vrijednosti koje ne smijemo izgubiti, vrijednosti koje su tu, svuda oko nas! Vrijednosti koje kroje priče koje su mnogo važnije od svih onih koje nastoje biti dio senzacije i nemira

Piše: Aldijana Selimbegović


Nikada mi inspiracija nisu bili oni koji boluju od titula, koji nastoje biti nešto u ničemu bez ičega. Moja inspiracija su uvijek oni borbeni, jednostavni i iskreni, jer samo sa takvima se mogu stvarati pozitivne priče. Priče koje imaju dušu. One poučne, sasvim običnih, ali posebnih. Kada upoznate takve, jednostavno se izdvoje. Postanu dio vas. Pokreću vas. Postanu vam primjer. Dotaknu vas na poseban način. Postanu vaše istinsko bogatstvo. Upoznati Henu Godinjak znači biti bogat. Znači imati jednu divnu iskrenu malu prijateljicu.

  

Hena je dijete s cerebralnom paralizom - hemipareza lijeve strane, dijete koje ima problem s motorikom, ali to za nju ne predstavlja prepreke, ona je jedna lavica koja se bori od samog rođenja. Svojom borbenošću, dopinosi koracima koji tjeraju naprijed. Srcem ispunjenim ljubavlju i željom, najiskrenijim osmijehom, ova mlada dama dokazat će vam da može, da je hrabra, da je jaka. Hrabrost jeste poput ljubavi, da bi je njegovali, treba imati nadu. Hrabrost znači i pružiti ruku. Ne okretati glavu.
Život, duša, duh. Stvaralačka snaga. Snaga vještine koja je potrebna za uspjeh. Za borbu. Život to jeste, borba. Ne mazi nas sve jednakim količinama. Borba da Hena stane na svoje noge trajala je pet godina, od 2007. godine, svakodnevnim fizikalnim terapijama, te dodatnim privatnim terapijama pet puta sedmično i odlascima u Zagreb četiri puta godišnje. Sredinom decembra, 2012. godine Hena je napravila svoje prve korake. U martu 2013. godine kreće u vrtić (Sv. Obitelj, Stup), upoznaje dječiji svijet. Te iste godine, u septembru kreće u školu KŠC "Sv. Josip" Sarajevo. Danas je Hena učenica četvrtog razreda pomenute škole, odlična učenica.

  

Zahvaljući divnim učiteljicama u potpunosti se osamostaljuje i prati nastavu redovno sa ostalom djecom, bez asistenta. Do trećeg razreda je vodi učiteljica Ivona Harambašić, dok u četvrtom tu ulogu preuzima Diana Baketarić. Tokom drugog razreda bila je članica likovne sekcije, te također u tom periodu kreće u novi pohod osvajanja znanja Facultas Sarajevo/British Council BiH - Cambridge center. Mažoretkinjama se pridružuje u trećem razredu, dio njih je i danas.

  

Od prošle godine, osnivanjem PK "Spid", čiji je osnivač Amel Kapo, prvog i jedinog plivačkog kluba u BiH za osobe sa invaliditetom, Hena postaje dio plivačke porodice.

  
   

Sve savladano pokazuje učešćem na prvom klupskom takmičenju "U vodi smo svi jednaki".
Tokom zimskog perioda ukazuje se prilika da zajedno sa svojim drugarima iz kluba nauči skijati. Priliku da nauče prve skijaške korake pružilo im je Udruženje Ski klub osoba sa invaliditetom Sarajevo.

  

Također, članovi PK Spid zajedno sa djecom JU Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu i Budi djeci prijatelj imali su priliku uživati i doživjeti svoju zimsku čaroliju terapijskog jahanja, koje je ostavilo trag oduševljenja.

  

Hena ima svoju specifičnu gracioznost, svoje tehnike, volju da niže uspjehe. Zbog toga jeste to što jeste. Dijete. Ono koje je za primjer mnogima. Može da nas nauči mnogo toga.
Jedni drugima, pružajući prilike doprinosimo onom lijepom što trebamo njegovati. Čuvamo vrijednosti koje ne smijemo izgubiti. Vrijednosti koje su tu. Svuda oko nas. Vrijednosti koje kroje priče koje su mnogo važnije od svih onih koje nastoje biti dio senzacije i nemira. Pričama poput Henine želim/o dati prednost. Njima stvaramo. PRIJATELJSTVO. Naš svijet tada postaje jednak, zajednički, obojen bojama koje život krase.

Za inspiraciju, za prijateljstvo, Hena, hvala!

19.05.2017.

Sunday Stories – priča koja ostavlja trag u srcu

Muzika je bila i zadržala se kroz sve strahove, uspomene, osmijehe i tuge

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Postoje one priče, ispričane možda na malo drugačiji način, nedjeljne priče, koje se ipak počinju pričati svakodnevno. Jer su jednostavno takve, kada ih čujete, dotaknu vas. Ostave trag. Trag tog drugačijeg, a opet specifično našeg. Sve dok nas se takve priče tiču i želimo ih, a želimo, nismo u potpunosti izgubljeni. Još uvijek imamo sluha. Udica se i dalje klati u ritmu povratka zavodljivoj individualnosti i kompletnom doživljaju umjetnosti.
U saradnji sa Muzičkom produkcijom BHRT, Clubom Monument, Kompanijom Stock i njihovim izvrsno balansiranim biljnim likerom Fernet Lionello Stock, SUNDAY STORIES organizuje promociju prvog autorskog albuma 20. maja u 15 h u Clubu Monument. U sklopu promocije i druženja sa gostima biće organizovan otvoreni Press (svi mediji su dobrodošli kao i sva pitanja - su dozvoljena), slušanje albuma, gledanje novog video spota za single My Man Is A Dick (autor i komplet izrada spota: Berin Tuzlić), te naposljetku i koncert koji će Sunday Stories posebno izvesti za ovu priliku.
Za ukusne delicije tokom događaja pobrinut će se jedinstveni i urbani Ticky Superfood koji spaja uličnu umjetnost i gastronomske specijalitete, dok će se za piće dobrodošlice pobrinuti Club Monument sa Kompanijom Stock i njihovim Brandom Fernet Lionello!

  

Bend Sunday Stories je oformljen 2013. godine, zahvaljujući navalentnoj energiji gitariste Saše Ćirića da Nina Babić zapjeva u Sarajevu i istrajnosti Nine u formiranju današnje stalne formacije članova benda. Prvi i jedini basista Sunday Stories je stijena ritma Mustafa Mute Kurtalić. Valentin Šeremet - Valaš, veseli Zagorac i vrhunski saksofonista, bendu se pridružuje krajem 2015. godine, dok najmlađi član po stažu, uvijek nasmijan smrtno tačni bubnjar Zlatan Begić - Zlaja u Sunday Stories dolazi 2016.godine.
U martu 2016. godine Sunday Stories objavljuje svoj prvi single ironičnog naziva Bajka, o vječitoj ljubavi i tragediji oca koji je izgubio dijete i suprugu. Bajka obara rekorde gledanosti Jazz/Blues balade nastale u BiH, nakon čega se Sunday Stories odlučuje na snimanje kompletnog albuma.
2016. godine, ljeto, umjetnica Anni Matilla dolazi iz Finske da bi ostvarila saradnju sa Sunday Stories te zajedno snimaju pjesmu 1 MIC 1 TAKE pod nazivom About a boy (muzika i tekst - Nina Babić, Aranžman - Sunday Stories i Anni Matilla), uživo na sarajevskoj prelijepoj Tvrđavi. Iste godine, jesen, Muzička produkcija BHRT poziva Sunday Stories na zvanični razgovor i nudi ekipi da snime kompletan album pod njihovim okriljem. Sunday Stories ulaze u studio u novembru 2016. godine i snimaju istoimeni album. Svi instrumenti na albumu su snimljeni uživo, uz pomoć dragih kolega muzičara: Damir Arslanagić, Narcis Zečić, Mirza Frljak - Frki i Tomislav Bedenik. Producent cijelog albuma je Damir Arslanagić dok je inžinjer zvuka, za vrijeme snimanja u studiju BHRT - Željko Pancho Škarić uz asistenciju Nijaza Kurtalića. Za tekst i muziku svih devet pjesama albuma odgovorna je Nina Babić, dok su za kompletan aranžman, kao i učešće komponovanju muzike zaslužni svi članovi Sunday Stories (Saša Ćirić, Mustafa Kurtalić, Valentin Šeremet, Zlatan Begić i Nina Babić) kao i producent Damir Arslanagić.
Pored navedenog potrebno je spomenuti da su Sunday Stories ambasadori Playing For Change globalnog pokreta za BiH u sklopu kojeg su dvije godine za redom organizovali dobrotvorne koncerte (2015. i 2016. godina), u saradnji sa Clubom Monument, Sarajevo City Centrom, prijateljima muzičarima, horovima Suncokreti, Chorus Cadenza, plesnim klubom Lucca Dance i Sarajevo Big Bandom, također da su u saradnji sa Sarajevo Big Bandom održali i koncert u Bosanskom Kulturnom Centru 2016. godine.
Zvanični stil albuma Sunday Stories okarakterizirali su kao modern indie punk Jazz/Soul (MIPJS) žanr koji ih zvaničnom postojećom kategorijom Punk Jazz uvodi kao jedini autorski bend ovog tipa na naše prostore.

Riječ Nine Babić:

- Moja mama je 1994. godine, kada je meni bilo četiri godine odlučila da će njeno dijete imati djetinstvo unatoč ratu. Tako smo mi svake sedmice hodale od Malte do BHRT televizije na probe hora Palčići. Sjećam se da me učila tekstove pjesama pod svijećom do kasno u noć. Naravno, pošto sam bila mala, sve je to skupa trajalo duže nego odrasloj osobi. Tata mi je pjevao sevdalinke dok smo se na biciklu vozili majkici. Sjećam se da sam ga svaki stih ispitivala značenje do te mjere da je jadan čovjek morao izmišljati priču iza priče gdje je negdje u svemu tome i između svega toga moja priča i počela. Od muzičke škole, klavira, do mnogih takmičenja, muzika je bila i zadržala se kroz sve strahove, uspomene, osmijehe i tuge. Sutra je dan kada Sunday Stories objavljuje svoje autorske pjesme. Ne hvata me panika, nisam pod stresom. Nadam se da će jednog dana neko dijete kopati priču ispod priče i da će naša priča ostaviti trag u srcu.

          

Trag u srcu već postoji. Zbog sačuvanih nota koje se ljubavlju stvaraju. I kao što je naša kolegica Meliha Hadžimehmedagić napisala, jazz je sveprisutan. Jazz je ono suprotno od deja vua, takozvani jama vu. Misteriozan, iako od nekud prepoznat, ukorijenjen u prošlost, koja možda nije naša. Jazz je tih dok žena u toaletu tiho tuferom kupi suze, tako da ne pokvari šminku, popravlja karmin i vježba osmijeh za zabavu koju ne smije propustiti. Glasan, kad muškarac nesvjestan jačine svog grčevitog stiska lomi čašu nepopijenog viskija. Jazz je sjena koju stvara vreo plamen kamina na licu oštrih crta čovjeka zanesenog u misli i okrenutog nam leđima. Jazz je blještava haljina mlade egzotične plesačice iz dvadesetih, sudaranje resa i duge niske perli. Jazz je sve ono naše, intimno, sakriveno od drugih melodijom, koja poput površine uglancanog saksofona svakome nudi prepoznavanje i nenametljivu introspekciju.

  

Izgovori ne postoje, Sunday Stories vas pozivaju na promociju svog prvog autorskog albuma!

Naš glas za ljepšu melodiju života!

16.05.2017.

Šarm teatarske igre i ljepota susreta uz "Osmijeh Sarajeva"

Teatar je zaista magija, a kada se ona dogodi, mogućnosti se šire

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Osmijeh, lijepe riječi, kompliment, koji je iskren, znak pažnje, sve te sitnice, kada se ujedine, imaju potencijal da preokrenu život. Osmijeh uvijek obogaćuje, ponekad je za njega potreban samo trenutak, ali sjećanje na njega može da traje zauvijek.
Naš grad je od 12. maja bogatiji za Festival komedije Osmijeh Sarajeva, koji će svoju pozitivnu energiju širiti do 20. maja i uz učešće respektabilnih teatarskih kuća iz zemalja regije donijeti na ovdašnju scenu obilje komedije u kombinaciji s bogatim muzičkim programom.
Sve predstave i prateći program Festivala bit će održani u Bosanskom kulturnom centru (BKC), kao i završna ceremonija, te dodjela nagrada posljednje festivalske večeri. Festival zatvara predstava Dame biraju (Altteatar). A biraju je uvijek.

  

Svijet teatra pruža nam mogućnost da tragamo za novim oblicima vlastite stvaralačke svijesti. Igra koju nudi je djelatnost duha i tijela. Ispunjena. Sadržana u pokretu i kretanju. Iznova se uvijek javlja u novim nijansama bivstva. Nijansama kojim doprinose naše vrijednosti. Vrijednosti koje prepoznajemo, jer za njih se ne traži samo karta više. Za njih se, uvijek, traži termin više! Provokativna, začinjena dobrim humorom, predstava prikazuje goruće probleme današnjice poput nezaposlenosti.

               

Dame biraju kod publike budi osjećaj poistovjećenosti, prepoznatljivosti, bliskosti sa petoricom mladića, koji rješenje svojih egzistencijalnih problema, pokušavaju pronaći na sve moguće načine, pa čak i kao striperi u noćnom klubu. Pozitivna energija se osjeti. Prepoznaje. A kako i ne bi kada se pristupa strastveno, iskreno i odgovorno.

  

Oni daju sve od sebe da publika uživa. Teatarska igra je beskrajni izazov, nesaglediva ljubav koja će začiniti scenu i koja će vas natjerati da zaronite u čaroliju svega onog što umjetnost jeste.

Riječ Slavena Vidaka:
- Umjetnost je idealno pomagalo za povratak u lijepo. Povratak u lakoću postojanja, povratak u jedino važno - LJUBAV. Osobama koje trebaju našu pažnju, naše vrijeme, OSMIJEH. I tada, kada posvetimo nekome vrijeme, kada darujemo pažnju i osmijeh, tada čarolija izlazi iz zatočeništva vječite trke s vremenom, biva oslobođena i sija punim sjajem. Teatar je zaista magija, a kada se ona dogodi, mogućnosti se šire. Sve postaje moguće i sve postaje stvarno, a to može biti motivirajući faktor kada se čovjek vrati u "stvarni" svijet. Osluškivanje publike i dalje je stalna aktivnost u Altteatru, jer nismo zaboravili zbog koga smo tu. Publika to osjeti i prepoznaje.

Umjetnost nema samo spoznajnu vrijednost, ona zanosi, oplemenjuje, pruža lijepo i hrani lijepim. Naši izbori ostaju potpuno otvoreni, a ono što nam kultura pruža rezultat je stvaralačkog rada, odgovorenih pitanja, od strane onih koji su nas znali slušati.
Sve što um zamisli, tijelo može. Udahnut teatar punim plućima i svjetlucavim zavodljivim melodijama natjerat će vas da vješto koketirate sa daskama koje život znače. Dimenzije uzbudljivog vas očekuju, jer na sceni su: Emir Fejzić, Sanjin Arnautović, Adnan Goro, Davor Sabo, Mak Čengić, Nancy Abdelsakhi i Damir Kustura.

  

Energične promjene počinju od 20 h!

14.05.2017.

Priče koje stvaraju djeca uz našu podršku i prilike koje im pružamo

Specifična etika poštovanja je od temeljne važnosti, djeci je potrebna samo prilika da pokažu ono što mogu

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Iskreno prijateljstvo se temelji na ljubavi, povjerenju i međusobnom uvažavanju. Respektu. Specifična etika respekta je od temeljne važnosti da bismo njegovali prave vrijednosti. Označava sposobnost da osobu vidimo onakvu kakva jeste, da smo svjesni njene individualnosti, brigu da bi druga osoba rasla i razvijala se onakva kakva jeste. Ponovit ćemo da postoje priče koji zaslužuju mnogo više pažnje od mnogih tragikomedija koje nam serviraju. Priče iz kojih učimo. Priče koje stvaraju djeca uz našu podršku i prilike koje im pružamo.

  

U organizaciji sa specijalnim partnerom, Olimpijskim komitetom Bosne i Hercegovine, 20. maja na novoizgrađenom terenu na Zetri, Škola fudbala Respekt organizirat će jednodnevnu manifestaciju Fudbal za sve, kojom će se pokazati da je moguće okupiti sve različitosti na jednom mjestu, a da povod bude igra, druženje, sreća i fudbal.

  

Riječ Emira Hujdura:
- Želimo da svaki dan bude dan djeteta. Ne želimo da robujemo datumima, želimo da ovo bude jedan početak konstantne organizacije tih turnira. Želimo da sva djeca svaki dan imaju priliku da uživaju u fudbalu, druženju. Djeca su naša sadašnjost, ali mi moramo misliti i na njihovu budućnost. Želimo na ovaj način skrenuti pažnju svima koji misle da ih se to ne tiče. Od osnivanja besplatne ŠF Respekt pružila se prilika da se djeca sa poteškoćama u razvoju, tipična djeca i djeca iz vulnerabilne romske populacije, bez obzira na socijalni status, uključe u sport i da imaju mogućnost ravnopravnog učešća u fudbalskim takmičenjima. Cilj naše misije od samog starta je unapređenje sportskih aktivnosti koje će biti dostupne svoj djeci kroz organizaciju treninga kao i sportskih takmičenja. Promovišemo njihove sposobnosti i mogućnosti kroz socijalne i interaktivne sportske aktivnosti. U našoj školi svako dijete je pobjednik! To je veliko postignuće. Volimo koristiti termin prihvaćenost. Prihvaćenost je ono što želimo svi mi, a ne samo djeca. Svako ko se posveti drugom djetetu, naravno da ima simpatije i podršku roditelja. Posebno zbog toga što mi imamo uspjeh i roditelji sami su posvjedočili da su određena djeca ostvarila vidan napredak. Želimo da pokažemo da u fudbalu nema razlika i da sva djeca mogu da vole, doživljavaju i osjećaju igru. Mi želimo dati priliku svima i drugoj tipičnoj djeci pokazati sve različitosti, kako bi od njih napravili prije svega ljude bez predrasuda. Kako bi od njih napravili bolje ljude i pozitivne članove zajednice, te i dalje tvrdim da se osmijeh se ne može kupiti, izmoliti, posuditi ili ukrasti, vrijedi zapravo jedino kada se poklanja. Takvi pokloni nemaju cijenu.

  

Važno je da znamo prepoznati ono pozitivno što imamo. Važno je da se konačno probudimo, reagujemo. Sa ovog turnira želi se poslati jedna poruka, snažna. Fudbal igraju sva djeca. Turnir na kojem diskriminacija ne postoji, ali postoji sportski duh i timska igra. Specifična etika poštovanja je od temeljne važnosti, djeci je potrebna samo prilika da pokažu ono što mogu. Oni će nam dokazati i pokazati kako mogu mnogo više nego što mnogi misle. Kao znak nade, još jednom, sjetite se da svi mi imamo svrhu zbog koje smo tu, te da poštujemo jedni druge. Na taj način sačuvat ćemo sve boje prijateljstva koje su nam itekako neophodne. Bez razlika. Sa iskrenošću, onakvom kakvu imaju djeca.

Mi znamo gdje ćemo biti 20. maja, a vi?

10.05.2017.

Umjetnost je poput ljubavi, one koja stvara, uzima, ali i poklanja

Ako nas zainteresuje "gluma" i dovoljno smo joj zanimljivi, pustiće nas u svoj svijet da istražimo malo, tu dolazi do prvog sastanka

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Stvaralaštvo, ono kreativno povezano je s ljubavlju, zanosom, nastoji se ispoljiti slobodno i dostojanstveno. Donosi nove prilike, uzlete i nadanja u nove radosti koje nam poklanjaju oni talentirani, noseći sa sobom male poticaje od velike važnosti. Umjetnik pripada svom radu, svakodnevno traga i otkriva ono što taj svijet donosi. Umjetnost je poput ljubavi, one koja stvara, uzima, ali i poklanja. Zbog takvih poklona koji donose doze entuzijazma i dalje smo podrška onima koji vrijede – Saša Krmpotić.

Entuzijazam u svijetu kulture, imajući u vidu sve ono što nas okružuje je?
- Nedozvoljavanje da sve to što nas okružuje zapravo "ugasi" naš entuzijazam. Vrlo ga je lako izgubiti. Pri prvom nekom ozbiljnijem problemu koji nam život priredi, krenemo polako da zaboravljamo naš polet, ushićenost i zaigranost. Krenemo sa frustracijama, padamo u depresiju ili kukamo. A sve što treba je "samo" da shvatimo da taj problem nije ništa drugo nego prijelazna prepreka i entuzijazam nam se vrati.

    

Bira li profesija nas ili mi nju? Biramo li koju ćemo zavoljeti i zašto?
- Ja volim misliti da je to obostrana ljubav. Ako nas zainteresuje "gluma" i dovoljno smo joj zanimljivi, pustiće nas u svoj svijet da istražimo malo, tu dolazi do prvog sastanka. A onda poslije, zavisno od prvog sastanka, mogu da krenu sve one dobro poznate faze zaljubljivanja, zabavljanja, pa ide brak i djeca, odgovornosti, usponi i padovi ... A srce ne bira u koga će se zaljubiti. Tako barem kažu.

  

Gluma kao profesija donijela ti je i ono što ti nastojiš da preneseš na druge?
- Jedna od najvažnijih stvari koje mi je gluma kao profesija donijela je rad na sebi. Profesionalno i privatno. Zašto je to nešto što bih htio da prenesem na druge? Zato što smatram da smo samo mi sami odgovorni za svoje postupke i djela i da konstantnim poboljšavanjem sebe kao čovjeka utičemo i na to da društvo bude zdravije. Moje iskreno mišljenje je da dok god "komentiraš" tuđe živote i ne baviš se sobom suštinski, nećeš ništa postići.

Svaki novi izazov donosi?
- Svaki novi izazov donosi novo iskustvo, nove prepreke i zadatke, nove uspone i padove, novu avanturu, novi smijeh i suze.

           

Koliko nas teatar zapravo opominje, koliko glasna može da bude jedna Prosjačka opera?

- Prosjačku operu je originalno napisao John Gay, 1728. godine. Kasnije je taj komad adaptirao Bertolt Brecht - Opera za tri groša, koja je premijerno prikazana 1928. godine u Berlinu. Ovo spominjem, jer je najbolji primjer ideje da teatar utiče direktno na društvo, zapravo Brechtova teorija pozorišta "Epski teatar". Po njemu predstava konstantno treba da podsjeća publiku da je predstava slika realnosti, a ne i sama realnost. Želio je da publika umjesto doživljavanja katarze u pozorištu, prepozna "greške" u društvu i poslije da ga promijeni. A koliko zapravo može jedna predstava poput Prosjačke opere biti glasna, mislim da to zavisi od mnogo aspekata, o kojima se može pisati zauvijek. Ukratko, zavisi i od nivoa prisutnosti društveno angažovanih predstava i od volje publike da zaista čuje i angažuje se društveno.

  

Zašto je Ružno pače priča koju svako dijete treba da zna?

- Zbog svakodnevne stigmatizacije djece koja su drugačija i zbog djece s posebnim potrebama koja su u inkluziji. Zbog onih koji su tlačeni od strane svojih vršnjaka i zbog onih koji tlače svoje vršnjake.

Šta činimo igrajući se?

- Njegujemo dijete u sebi, što smatram da je vrlo važno, pogotovo za ljude koji se bave ovom profesijom. To je naš način izražavanja i bez tog igranja mislim da ne možemo. Barem ja. Mislim da je zapravo za sve ljude mnogo bitno da ne zaborave na dijete u sebi, što je nažalost vrlo čest slučaj, pogotovo u današnjici.

09.05.2017.

Stvaralaštvo umjetnosti čuva slobodu

Teatar je tu da preispituje savremenog čovjeka, da educira društvo, širi informiranost i hrani dušu

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Zahvaljujući umjetnosti umjesto da vidimo jedan svijet, ovaj naš, mi vidimo kako se on umnožava, te koliko imamo originalnih umjetnika toliko nam svjetova stoji na raspolaganju. Umjetnost jedino izražava za druge i pokazuje nam naš vlastiti život. Izražava, zahvaljujući vrijednostima. Vrijednostima koje svojim ulogama pomjeraju granice, poklanjajući nam nove pokretačke snage koje čine da stvaralaštvo sačuva svoju slobodu, te da ovoj našoj tmurnim bojama obojenoj stvarnosti pokloni doze značajnog sjaja. Istinska umjetnost krije se u kreativnom umjetniku, a svaka istina i svaka naša vrijednost sadrže u sebi dozu perspektive kojom se rađa nada. Jer vrijednosti to i jesu, nada – Elma Juković.

Istinska umjetnost kreativnog stvaralaštva krije se u?

- Kroz historiju su se, naročito u slikarstvu, vodile razne polemike oko toga kolika je umjetnička vrijednost određenog djela. Kritičke ocjene i parametri su se kroz vrijeme mijenjali, tako da su, recimo, djela Vincenta van Gogha zaživjela tek nakon njegove smrti. Sa svog stanovišta mogu govoriti o umjetničkim djelima i glumačkim kreacijama onih koji su moji uzori. Takvo kreativno stvaralaštvo je za mene inspiracija i vodilja u poslu kojim se bavim. Nema ništa ljepše od osjećaja potpune scenske zaigranosti, a u isto vrijeme te neverbalne i apstraktne komunakacije sa publikom. To je magija teatra koja se ne može opisati, samo doživjeti. Možda se u tome krije jedna od tajni istinske umjetnosti kreativnog stvaralaštva. U razmjeni. Privilegija našeg posla je u tome što se bavimo različitim sudbinama pojedinaca, sa kojima publika suosjeća i identificira se, a to je podstiče na razmišljanje i izvlačenje određene pouke.

  

Pretvaramo li se svi povremeno u Sluškinje? Stapa li se igra sa stvarnošću, kakvo je zapravo ogledalo stvarnosti u kojoj živimo i kojoj moramo pogledati u oči?

- Apsolutno. Život je pun neizvjesnosti i čovjek nikad ne može garantirati da ako je danas gore, na vrhu, već sutra neće biti dolje i obrnuto. Tako je i sa samom dramskom strukturom Genetovog komada Sluškinje. Vrlo je ritmičan, slojevit i nepredvidiv. Ono što je zanimljivo je to da se kroz komad ne budi osjećaj sažaljevanja, već poistovjećivanja sa svim akterima, na isiti način na koji se Claire poistovjećuje kada glumi Gospođu. Tematika socijalne raslojenosti u Sluškinjama je veoma aktuelna i potrebna okruženju u kojem živimo, a i vremenu beskrupuloznog kapitalizma. U ovom komadu prepoznajemo svima dobro poznat odnos gazda - radnik, koji ponekad može da preraste u neki vid robovlasničkog odnosa. Reakcije publike su iznanađujuće pozitivne, neovisno o kojoj starosnoj dobi da se radi. To je veoma važno zbog poruke koju predstava nosi, a to je preispitivanje granica ljudskosti.

  

Kako putem umjetnosti/kulture kreirati korake Promjene? Šta takvi koraci traže?
- Prije svega takvi koraci traže jako puno odricanja i posvećenosti ukoliko radite u sferi umjetnosti. Ti koraci promjene traže jednu revoluciju. Teatar je tu da preispituje savremenog čovjeka, da educira društvo, širi informiranost i hrani dušu. Takvi koraci promjene trebaju se ticati i savremenog čovjeka u zemlji u kojoj živi. Slobode govora, mišljenja, javnog izražavanja, prihvatanja različitosti ... Potrebni su nam kritički osvrti intelektualaca i akademika na društveno stanje i odnos vlasti prema kulturi.

Koliko putem teatra možemo testirati naše spremnosti da otkrivamo nove prostore, da bismo stigli do priče o ljubavi i slobodi?
- Postoje predstave koje nam dokazuju koliko teatar može da bude moćan i kako su njegove granice zapravo beskonačne. Takva jedna predstava je Elizabeta Bam, Danila Harmsa, u režiji Aleša Kurta. Imala sam to zadovoljstvo, raditi sa predivnim ekipom na ovoj predstavi prošle godine i testirati sopstvene granice imaginacije i stvaralaštva. To je bilo veliko iskustvo za mene, naročito zbog uloge koju sam imala u komadu. Morala sam duboko da zavirim u sebe i sagledam sebe bez dodatnog uljepšavanja, pogazim sopstveni ego i potpuno se predam mašti i uobrazilji u ono - pa skoro nemoguće.

               

Djeca i odrasli kao publika?

- Djeci je danas puno toga dostupno, posebno u sferi tehnološke imaginacije, od igrica, tableta, društvenih mreža, animiranih filmova ... Ponuda je ogromna i u odnosu na to i dječiji teatar treba da se razvija i bude sklonište u nešto stvarno i realno. Teatar je najefikasniji pokretač zdrave dječije mašte. Djeca su divna iskrena publika i osjećaj igranja za njih je jedinstven. Tu se sredstva moraju dobro odvagati, jer oni su kao spužve, sve upijaju i filtiriraju kroz sebe. Utoliko je odgovornost scenskih umjetnika veća. Jako se radujem novoj predstavi koju pripremamo u Pozorištu mladih, Čarobnjak iz Oza. To je jedna od najtoplijih priča o prijateljstvu i odrastanju. Za mene predstavlja izazov i zadovoljstvo igrati lik Dorothy iz Čarobnjaka iz Oza – priču uz koju su mnoge generacije odrastale.

Tamo ili vamo, koji put biramo?

- U većini situacija nismo uopšte u prilici da biramo, već djelujemo onako kako moramo. Tu se postavlja pitanje da li uopšte možemo birati svoj put u okolnostima u kojima živimo.
Predstava Pozorišta mladih, Tamo-Vamo dotiće temu političkog progona glavnog junaka i njegove sudbine apatrida. Odon von Horvath, pisac komada, ponukan ličnim iskustvom vječitog putnika i progonjenika bez stalne adrese svoju sudbinu pretače u komediju. Radnja komada je smještena na graničnom prelazu, što je zapravo metafora za granice u glavama ljudi i vlastitim ograničenjima. Zanimljiv je Horvathov pristup ženskim likovima u komadu i njihove potlačene pozicije u društvu koje samo stvara svoja pravila.

  

Mnogo je onih koji obećavaju, ali to ne ispunjavaju, ipak na sreću ne želimo svi da kultura bude otpisana, da je ovo sada predstava, poruka iz tvog ugla kao glumice koju bi željela da preneseš?
- U vremenu rijalitija i srozavanja moralnih vrijednosti čovjeka zadatak kulture je da bude utočište pravih vrijednosti. Ali, to se može postići većim izdvajanjem za kulturu, kulturne institucije i projekte. Takđer, treba uvijek težiti izdizanju nad mediokritetskim načinom razmišljanja. Kultura treba da bude svima dostupna, a jedan od načina je napuštanje elitističkog odnosa prema njoj.

09.05.2017.

Priče koje trebaju da nam budu primjer

Ako imamo dovoljno vjere, imamo i krila

Pripremila: Aldijana Selimbegović

Snovi se ostvaruju, samo ako ih želimo dovoljno jako. Ako imamo dovoljno vjere, imamo i krila. Želimo da "preletimo" sve prepreke, jer je intenzitet snage i volje, itekako prisutan.
Kada smo prije godinu dana osnivaču i treneru PK Spid (prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini) Amelu Kapi postavili pitanje o ciljevima, pored onih, tada primarnih, njegov odgovor je glasio: Nakon ostvarenja primarnih, cilj nam je da idemo na takmičenja, da osvajamo medalje. Da idemo na svjetska, evropska, paraolimpijska takmičenja i branimo boje naše države.

Šest članova Plivačkog kluba Spid donijelo je u našu domovinu šest zlatnih i dvije srebrene medalje sa 9. regionalnog takmičenja u plivanju za osobe sa invaliditetom, koje je održano proteklog vikenda u Zagrebu, u organizaciji PK Natator iz Zagreba.
Zlatne medalje su osvojili: Selma Gušo (100 metara prsno, 50 metara slobodno), Damir Muratović (50 metara slobodno), Ismail Zulfić (50 metara leđno) i Ammar Kadrić (100 metara slobodno, 100 metara prsno). Srebrene su osvojili Damir Muratović (100 metara slobodno) i Ammar Kadrić (100 metara leđno). Učesnici ovog takmičenja također su bili i Nermin Memić i Muhamed Merdžan, nisu uspjeli osvojiti medalje, no ukoliko nastave ovim intenzitetom,  imajući u vidu da su počeli trenirati prije mjesec dana, medalje su nešto što se očekuje. Naše plivače, na koje smo itekako ponosni, pratili su trener Amel Kapo, te trenerice Đeneta Boja i Ilda Bučan.

  

O onima koji čine da sportsko stvaralaštvo dospije na vrh, treba govoriti mnogo više. Neophodni su nam pozitivni primjeri onih upornih, hrabrih i onih koji tim putem uspjevaju svojim znanjem. Znanjem koje prenose na druge. Jer oni najbolji imaju i drugu stranu medalje, medalju ljudskosti, posebnog sjaja.

          

Hrabrost nam uvijek daje potrebnu snagu i istrajnost, da savladamo sve prepreke koje se mogu naći na našem putu. Svaka borba na taj način postaje pobjeda. Pobjeda srcem jednog šestogodišnjaka. Izgovoreno "Pobjedio sam!" ima posebno značenje.
Suze radosnice itekako prisutne, uspjeh koji za roditelje znači mnogo. Emocije, onoliko koliko je to moguće, sa nama je podijelila i Ismailova mama Elmina Zulfić.
- Ismail je presretan, mi smo mnogo ponosni njegovom pobjedom. Dobio je mnogo samopouzdanja, jer je ovo bilo njegovo prvo zvanično takmičenje i ovo mu je, kao i nama, velika motivacija za dalje. Ismail sa mnogo entuzijazma i ponosa prepričava svoju pobjedu. Hvali se. Njegova volja je jaka. Jednostavno želi uspjeh. Ova pobjeda je i dokaz za to. Ipak, sve je ovo jedan novi početak, nadamo se da ćemo i dalje ići istom putanjom i biti jedni drugima podrška kao i do sada, ostvarivati nove uspjehe u budućnosti. Sve ovo što se desilo teško je opisati riječima, ali jedno je sigurno, da nam je ovo nakon trnovitog puta jak vjetar u leđa.

     
  

I prije godinu dana smo vjerovali da će mali i veliki heroji ove priče osvajati medalje sa osmijehom na licu. Dovoljno je samo da ih upoznate. Svaka ribica je posebna, jedinstvena na svoj način. Plemenitost, dobrota, čistoća, ljubav bi bile riječi koje ih najbolje opisuju. Svako ime donijet će mnogo i svako treba da nam bude uzor i dokaz da je sve moguće ukoliko smo čvrsto odlučili da dobijemo bitku. Zanemarujući predrasude. Tako je bilo i prije godinu dana, tako je i sada.

Amel: Predrasude nam uskraćuju da se radujemo tome što smo živi. Uskraćuju nam mnogo toga lijepoga. Spomenut ću ponovo Ismaila, njegovu želju za životom, njegovu pozitivnost, ne samo njegovu, spomenut ću i Iris, kao i sve ostale koji dolaze. Njihova energija je nevjerovatna. Oni koji prave diskriminaciju, koji sve gledaju drugačije, sa neke visine, nemaju tu volju, tu želju, ne cijene život. Ne vole ga dovoljno i samim tim mnogo uskraćuju i sebi i drugima, te time stvaraju ono što je nepotrebno. Dosta je bilo priče, vrijeme je za djela. Moramo raditi na resocijalizaciji, rehabilitaciji, njihovom uključivanju u društvo.

  

Lekcija koja treba da se ponovi

Znanjem da se na čelu ne nosi ljepota, nego ljudskost, osnivanjem ovog kluba, te s ljubavlju koju nesebično poklanjaju i donose radost, rezultate, doprinose ljepšim pričama, onim koje trebaju da nama budu primjer. Kojim trebamo da se posvetimo više od bilo koje današnje "senzacije". Njihov uspjeh nas obavezuje, ukoliko u nama postoji doza razuma, da se konačno pokrenemo i okrenemo pravim vrijednostima.
U vodi ili ne svi smo jednaki. Za normalne umove, jesmo.

09.05.2017.

Živimo sa njima njihove male maštovite živote kao pisci što žive svoja velika djela

Ljudi kupuju stvari koje ih čekaju gotove u prodavnicama. Ali nigdje ne postoji prodavnica u kojoj možeš da kupiš prijateljstvo

Pripremila: Aldijana Selimbegović

Vrijednosti se ne kupuju. Imamo ih i nastojimo ih sačuvati. Plemenitim srcima. Povjerenjem koje gradimo iz sedmice u sedmicu, jer osjećaj povjernja budi novu nadu. Usmjerava nas. Dopušta nam da se igramo učeći. Najljepše i najmudrije priče stvaraju se tada, ostavljajući trag koji će biti utisnut u naša sjećanja. Svaka naša potraga je prepuna avantura i novih poznanstava koja svakim pročitanim redom, svakom ilustracijom i osmijehom postaju jača.

  

*Skipi je volio igru sa padanjem kakvu samo mogu igračke Kegle praviti, ali nije želio samo to raditi. Zašto ne bi pokušao praviti kolače kao Lutkica Dina? Bilo mu je teško reći majci jer je mislio da će je na taj način iznevjeriti. Nodi mu je pomogao da prevaziđe strah od priznanja. Majka Kegli je bila iznenađena, ali je podržala Skipija i odlučila praviti sa njim kolače.*

  

Riječ Jasmine Klico - Hasanagić:

- Lijepo je mijenjati rutinu i učiti nove stvari. Djeca vole dinamiku, igru i priču. Djeca su znatiželjna i vole iznenađenja. Vole upoznavati nove ljude, ideje, mijenjati svakodnevnicu. Djeca imaju energiju, pružaju radost, unose vedrinu i ruše granice kao u pričama. Djeca su junaci životnih priča i glavni akteri njenih kanona. Sa svakom novom pričom djeca uče o životu i pojavama oko njih. Uče o drugarstvu, prijateljstvu i ljubavi. Ono što njima pruži priča vrate nam dvostrukim saznanjem tako da sa njima iznova spoznajemo svijet.
Djeca su naša snaga, ljubav i kao što kaže Velimir Milošević, "Djeca su vojska najjača!
Mi određujemo smjernice odrastanja naše djece. Odgovorni smo prema svemu što rade i ne rade. Moramo im postavljati granice i štititi prostor oko njih. Mi ih odgajamo kroz priče i zato je važno da budu prilagođene njihovom uzrastu, jer u suprotnom neće ih razumjeti i shvatiti njihovu poruku. Danas je puno toga što se nudi i što im može biti dostupno, budno moramo pratiti sve što rade. Budimo uz njih stalno i živimo sa njima njihove male maštovite živote kao pisci što žive svoja velika djela.

             

Za putnike, zvijezde su vodiči. Za sve ostale, one su samo malecna svjetla ...

  
 
Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom/nama ... utorkom u našem čarobnom kutku biblioteke!

05.05.2017.

Art is impossible if we don't think out of the box

Art is a constant change itself, a change in the way we see things
No se preocupe es solo arte en la calle


Born April 8, 1980. Juandrés Vera was the second of three children. At an early age he showed significant natural talent, quickly learning to draw animals, landscapes, and even cartoon characters he saw on television. At age 17, he was already focused on drawing and material arts, and he began his studies at the Faculty of Visual Arts of the Autonomous University of Nuevo León. He later decided to switch schools to get his Bachelor of Arts in Camargo. He began participating in street art competitions with his classmates, and quickly gained recognition for his formal approach, technical ability, and hyperrealistic style. At age 20 he got his first formal job as a painter of interior murals.
His work has been exhibited in museums and galleries in cities such as Monterrey, Guanajuato and Durango, Mexico, Paris, France and New York, United States. In addition to the production of easel, Juandres Vera has obtained several awards from urban art projects such as both ephemeral and permanent murals in twodimensional mode and anamorphic mode (3D) in countries such as United States, United Kingdom, Italy, Germany, Holland, Belgium, Thailand, Dubai, among others.


           

And today we've decided to communicate trought his art.


Our guest: Juandrés Vera
- Art is my way of life, it's been a way of expressing my thoughts, feelings, emotions and also a means of communication, of creating a dialogue with the world. When it comes to personal projects (non commercial stuff), my art is always guided by an attempt to understand some aspects of my relationship with reality. Sometimes it comes to me like a question, other times like a conclusion, but I would say that most of the time it is a reflection. The most used color in my painting is black. Black, because it allows me to work with the volume and the shape in a very effective way and to add the coloring after. It's about contrast.

  

Picture looks better from the child's point of view. We're talking about the painting that I made in Dubai this year. Well, it turns out that I had to submit the proposal without knowing exactly how big I would be allowed to make it, and after I got selected I've been told that I could not make it as big as I planned, due to some rules of the competition (though other artists were allowed to break this rule, strange isn't it?), so I had to reduce the size of my design. Therefore the height of the point of view got shrunken too, so I came up with the idea to put up a sign to ask people to take the picture from specific perspective so they could get the best 3D effect. In the end the sign also worked as a metaphor of a point of view in life, in which case it looks better from a child's perspective because we see more the beauty around us as kids, than as adults.

            
     

Beton Fest in Sarajevo was a great experience to me. All the participants were really enthusiastic and the atmosphere was great. Good vibes were flowing, big smiles on everybody's faces and perfect weather.

       

I believe that art is a constant change itself, a change in the way we see things. It's the process of putting in and taking out new things out of a box, which we must leave open. Art is impossible if we don't think out of the box.

  

Art is something very special. Always it is. It's creativity. It's passion. It's love. You must feel love for art. And you must share it.
Thank you/Gracias Juandrés Vera for sharing your art with us.

For more bueauty of his art, chek this page's, it's recommended: facebook.com/juandresvera | juandresvera.com


Noviji postovi | Stariji postovi


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


- Milena Marinković


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com

Naši najbolji prijatelji!
Plivački klub SPID je prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Cilj kluba je rehabilitacija, resocijalizacija i inkluzija osoba sa invaliditetom kroz plivanje i vodene sportove.
Intenzitet snage i volje, iskrene želje može proizvesti priču koja našoj zemlji daje novi tračak nade da nismo isključivo omotani u sivilo. Postoje i one prirodne boje kojima se svi iskreno divimo zbog dubine njihove stabilnosti, jer simboliziraju povjerenje, odanost, samopouzdanje, inteligenciju i istinu. Mogu proizvesti priču zahvaljujući hrabrim ljudima čija su srca ispunjenja ljubavlju prema onom što rade. Ljubav jeste najjača snaga. Neizostavna je u svakoj oblasti. Neizostavna je i u svijetu sporta, a sport ima svoju ulogu, svoje značenje. Onakvu kakvu mi poznajemo, uz izgradnju timskog jedinstva pružajući i primjenjujući sve navedeno uspješno pretapaju u stvarnost omogućavajući da svako dijete bude dio sportskog kolektiva – Amel Kapo, Đeneta Boja, Ilda Bučan i Admir Malićbegović

pkspid.ba

Naša preporuka!
altteatar.com


bookvar.co


fbl.ba


sartr.ba


sumens.com

Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
260664

Powered by Blogger.ba