_


21.09.2017.

Sjaj koji nas spaja posebnom energijom, emocijama koje čuvaju bogatu tradiciju

Strast koja tinja da bi živjela ljubav, onoga što vrijedi doživjeti

Pripremila: Aldijana Selimbegović

Kreativno kulturni duh uspješno se čuva zahvaljući impulsima posebnih emocija umjetnosti, onih koje doprinose da svako mjesto koje dotaknu ima svoj sjaj. Sjaj koji nas spaja jednom posebnom energijom, zvucima gitare i magičnog glasa koji nas vodi u mnoge krajeve, nekome bliske, nekome možda i daleke, budeći stare i stvarajući nove trenutke od značaja. Snažne, ritmičke, izražajne, strastvene. Iskrenom jednostavnošću emocije koja čuva bogatu tradiciju. Čuva ljubav. Čuva događaje koji nas spajaju. Jedinstvene, poput najljepših poklona. Fuzije flamenka sa sevdahom, koji dolazi od onih najboljih.

  

Jeronimo Maya, vrhunski flamenko gitarista iz Madrida koji potiče iz porodice sa tradicijom sviranja flamenka dugom oko 100 godina, stigao je u Sarajevo gdje će narednih sedmica boraviti i raditi na projektu fuzije flamenka sa sevdahom i balkanskom muzikom. Ovaj umjetnik praunuk je čuvenog Ramona Montoye, gitariste koji važi za začetnika virtuozne flamenko gitare. Njegov otac Felipe Maya, gitarski pedagog i izvođač i djed Ricardo Losada el Yunque, poznati flamenko pjevač, naučili su ga da diše, živi i poštuje flamenko učinivši ga sastavnim dijelom njegove umjetničke persone. Gitaru je počeo svirati sa četiri godine. Kada je imao sedam, održao je prvi koncert u Madridu, a već sa jedanaest godina je postao virtuoz na gitari i dijelio scenu sa doajenima flamenko muzike, Paco de Luciom, pjevačem Enrique Morenteom, te "ocem flamenko gitare" maestrom Sabicasom. Smatra se jednim od najboljih gitarista Španije. Čuvši zvuke sevdalinke, s kojima se prvi put susreo u Granadi slušajući izvedbe Merite Bavčić, bosanske pjevačice koja je tamo provela izvjesno vrijeme, Jeronimo se oduševio ljepotom bosanskohercegovačke pjesme i pozvao je da gostuje na njegovim koncertima širom Andaluzije. Merita, članica sarajevske flamenko grupe "Los Jaleos" koja je sarađivala sa bosanskohercegovačkim flamenko gitaristom Mirzom Redžepagićem, spojila je ovu dvojicu gitarskih virtuoza nakon čega se izrodila ideja o zajedničkom projektu.
Radi se o ideji umjetnika, da kroz koncertne aktivnosti predstave dvije kulture i muzičke tradicije spajanjem tradicionalne muzike naroda BiH sa španskim flamenkom. Izvođenjem muzičkih tema bh. pjesme u spoju sa zvucima flamenka nesumnjivo bi rezultiralo jednim novim zvukom. Na taj način se, kreativnom i savremenom inovativnom reinterpretacijom tradicionalne pjesme, pomjeraju granice ovog žanra. Iako fuzija tradicionalne muzike naroda BiH sa drugim muzičkim žanrovima (poput jazza, rocka, funka, klasične muzike itd.) nije nova stvar, ova kombinacija bi nesumnjivo bila zapažena kod domaće publike, ostavila traga i poslužila kao inspiracija za istraživanjem i razvijanjem novih umjetničkih formi budućim umjetnicima naše zemlje.
Osim koncerata umjetnici će, tokom Jeronimovog boravka u BiH, snimati zajednički album i organizovati gitarski masterclass za sve zainteresirane gitariste države i regiona u suradnji sa Institutom za muziku, teatar i multimediju IMTM.
Za više informacija: https://www.facebook.com/events/1619898518049808/?acontext=%7B%22ref%22%3A%2222%22%2C%22feed_story_type%22%3A%2222%22%2C%22action_history%22%3A%22null%22%7D&pnref=story

Koncerti će biti organizovani u sljedećim gradovima:
29.09. - Kamerna sala Doma kulture, Konjic
02.10. - Banski dvor, Banja Luka
04.10. - Dom Oružanih snaga BiH, Sarajevo
07.10. - Kulturni centar Novi Pazar

Ulaz na sve koncerte je besplatan. Koncerte u Sarajevu i Banjoj Luci podržala je Ambasada Španije u BiH.

Ne smijemo zaboravljati da su emocije vrijednost. Nadopunjuju nas. Povezuju. Donose nadu, sreću, nekada i tugu. Ali i dalje u njima vidimo čaroliju i ljepotu, strast koja tinja da bi živjela ljubav. Umjetnost. Spoj kultura koji itekako vrijedi doživjeti. Na vama je da birate mjesto i vrijeme.

21.09.2017.

Moja priča, moj najljepši cvijet - IRIS

Prvi korak prema promjeni je svjesnost, drugi je prihvatanje. Prilikama koje pružamo jačamo ljudskost, jer je važno da se ne izgubi. Predrasude moramo rušiti. Moramo rušiti temelje nepravednog ponašanja prema onima koji to nisu zaslužili. Vid spoznaje treba da bude iskustvo i pružena ruka.

Naš gost: Dijana Anamarija Brozek, majka


Ne bih ja sada da govorim o zakonu, kojeg zapravo ni nema. Ali, ima ovdje, očito, pametnih koji znaju bolje i od zakonovog zakona. Neću koristiti ni književne izraze da se izjasnim, jer možda mi se i to zamjeri. Odakle meni pravo da ja budem pismena? Zapravo ni sama nisam bila sigurna kako da počnem, ali početi moram. Ne želim da šutim o stvarima koje bole, o stvarima sa kojima sa svakodnevno suočavamo, mi majke, roditelji, borci, za svoju djecu. I kao takve, borbene/i, nemamo pravo ličiti na insana/e. Trebale/i bismo biti jadne/i. Prljave/i. Onako za primjer. Za sadaku. A sadaka je upravo ta koja nam ne treba. Moje ime je Dijana Anamarija Brozek. Ime koje zbunjuje. Postavlja pitanje, ko sam ja i šta sam ja to? Volim odgovoriti da sam čovjek. Neko bi možda i to koristio, ime, iz nekoga izviru i entiteti, ovisno kako vjetar puše, ali iz mene ne. Jesam i nastojim biti čovjek. Pored toga sam i majka. Samohrana majka šestogodišnje djevojčice Iris. Iris je dijete/osoba sa invaliditetom. Anomalie multiplices.

  

Iris, moj cvijet, je mnogo veći borac i od mene. Mnogo veći borac od mnogih. I kao takva, jedna mala lavica, niti ona, niti bilo koje drugo dijete, sa invaliditetom ili poteškoćama u razvoju, ne zaslužuje da je/ih "dobrodušnici", "veliki humanisti" ovog društva spominju. Jer ih spominju na način koji nije prikladan. Na način koji nije dostojan jednog djeteta.
Da, poštovani i uvaženi "dobrodušnici" ovog društva, svi vi koji stižete voditi više tuđe nego vlastite živote, u Bosni i Hercegovini postoje djeca koja i pored životnih nedaća, za svojim malim vratom imaju dodatno i ljude, koji im onako od "srca" poklanjaju nadimke Džennetska ili rajska djeca, jer su to djeca, kojoj je ova država servirala sve na izvolite. Sve im je besplatno. Zapravo i jeste. Svaka uvreda, granica podjele. Niko za to ne snosi odgovornost. Ne vlada se terminologijom, te ih tako, upravo na taj način, takvim spominjanjem odvajate od ostalih. Zamislite, gospodo "dobrodušnici" i "humanisti" na baterije, kažem na baterije, jer se izasipam na sve one, koji će ti "od srca" učiniti nešto, a onda stalno to lijepiti kao etiketu. Etiketu na kojoj piše: JA SAM TEBI ... Nemoj! I nisi! Ne činite, ne na taj način!!! Gnusan je. Za bilo što. Pogotovo kada je riječ o djeci.

  

Zamislite, ta djeca, imaju pravo na život! Možete li to zamisliti??? Kažete imamo primanja, znate li kolika? Mislite li da je to dovoljno? Kažete sve je besplatno? Gdje? Očito ne živimo u istoj zemlji. A i uslovi preživljavanja nam nisu isti. Toliko je pojedincima dosadno, da se provjerava urednost roditelja? Mislite da ta djeca, za to malo što imaju, nazovimo to pravom u ovoj zemlji, mogu sama srediti papirologiju? Dobiti lijekove? Mogu se sama izboriti sa svim problemima, sa svim onim što im je društvo nametnulo?! Znate li kakav je osjećaj kada dođete u park i kada trpite poglede sažaljenja? Znate li kakav je osjećaj kada se niko ne želi igrati sa djecom, koja su za druge – drugačija? Znate li kako je buditi se svakog jutra sa mislima kako dalje? Da li ja, kao majka, da li ostali roditelji, djece sa invaliditetom ili poteškoćama u razvoju, trebamo biti neuredni, da zadovoljimo standarde, da bi neko rekao, vidi kako je/su jadna/i, hajmo pomoći! NEMOJTE MOLIM VAS! Trebam li govoriti kako je društvo također "naklonjeno" djeci sa poteškoćama u razvoju? Čast za izuzetke. Uvijek ih ima, Ali, za mnoge mi smo još uvijek društvo idealno za kamenog doba! Zamislite usuđujemo se štediti i otići na planinu! Na more! Zamislite, a živimo u kamenom dobu, okruženi stijenama.
Znam, ima svega, ali ne možete, nemate pravo, sve stavljati u isti koš. Nemate pravo, jer ne znate. Nemojte pomagati nama, pomozite sebi. Mi ćemo se i dalje boriti za sebe. Ja ću i dalje biti uredna. I dalje ću se boriti za svoju Iris, da uživa u svemu što voli. Da uči da voli. Da se druži, ima prijatelje. Bez predrasuda.

  

Mnoga prava, jesu nam uskraćena, ali vjerujem da ćemo se za njih izboriti. Treba li pojedincima da odvojimo od svojih primanja? Imamo tako mnogo. Samo se takvi i na takav način nemojte o nama brinuti. Pričate nam o inkluziji? Znate to je ono kada su sva djeca u istom timu, u jednom dresu gdje kuca jedno srce, srce za timsku igru, pobjedu, a možda i poraz. Na mjestu gdje smo svi jednaki. Čistog srca i širokog osmijeha.

  

  

  

U moru stijena, teških i sivih, istrajat ćemo. Ipak, postoje i ona srca koja nisu olovna, koja ti pruže ruku prijateljstva. I nikada ne kažu, ja sam.


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


- Milena Marinković


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com



Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
308433

Powered by Blogger.ba