_


16.01.2017.

Svijet koji oblikujemo maštom

Nada kroz igru i radost

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Čarolija umjetnosti nastaje kada joj se pristupi iskreno, tada svaki osmijeh stvara novu iskru. Iskru posebnog sjaja jer je nastala na dječijim licima. Čarolijom teatra. Čarolijom koja će sačuvati sjećanja, ona dragocjena, stvarajući prijateljstva, igrajući se maštom. Otkrivajući novi svijet, svijet spoznaje.
Na sceni Sarajevskog ratnog teatra, u periodu od 17. do 22. januara bit će izvedene predstave koje će zasigurno obradovati i male i velike. Tokom dječije sedmice u saradnji sa Aparat teatrom imat ćete priliku vidjeti dvije predstave: "Plumb, BO-BO, ZU" (subota, 21. januar u 16 h), te "BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću (petak, 20. i nedjelja 22. januar u 18 h) u režiji Belme Lizde – Kurt, dok će čaroliju na najslađu publiku prenosti Maja Zećo, Merima Lepić – Redžepović i Hana Zrno.

  

Predstava "Plumb BO-BO, ZU" je namijenjena prije svega djeci uzrasta od nula do 3 godine, njihovim roditeljima, odgajateljima, trudnicama i pravim ljubiteljima teatra. Nova teatarska forma educiranja sasvim "male" publike, koja u našoj zemlji još nije zaživjela, a u zadnjim decenijama je vrlo popularna u Evropi, SAD i Kanadi. Predstavom "Plumb BO-BO,ZU" traži se način komuniciranja, koji nije vezan za jezik koji ima svoj naziv, već "meta" jezik, jezik sve djece svijeta. Jezik emocije, smijeha, artikulisanog ili neartikulisanog tona, jezik pokreta i svjetla. Svaka predstava završava igranjem sa djecom i roditeljima u scenografiji i sa rekvizitom iz predstave. Time se omogućuje da djeca starosne dobi do tri godine pamte svoj prvi kontakt sa teatrom ne samo kroz teatarski čin, već i kroz igru sa konkretnim predmetima korištenim u predstavi.

  

Maja Zećo:
- Kada se djeci pokažu i otvore vrata teatra rađa se nada da ih možemo usmjeriti u pravom smijeru, potaknuti ih na kreativnost, rad, disciplinu, ali kroz igru i radost. Namjera nam je da najmlađu skupinu djece, dakle bebe i dječicu do tri godine upoznamo sa svim čarolijama koje teatar i igra u tom smislu nude. Maštati i stvarati za njih nove svjetove, drugačije i kreativnije.

  

Zbog velike posjećenosti i zadovoljstva, ne samo ciljane publike već i djece starijeg uzrasta, rodila se ideja za nastavak pod nazivom "BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću" gdje likovi iz predstave "rastu" zajedno sa publikom. Poštujući osnove razvojne psihologije i kognitivne nauke, nastavak se radi u skladu sa potrebama djece uzrasta 2-4 godine. U ovom uzrastu djeca su izuzetno prijemčljiva za igru, imitaciju i predstavljanje, što su osnove na kojima postoji i sam teatar kao umjetnost.

  

U predstavi "BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću", kao što i naziv kaže, radi se o likovima BO-BO i ZU koji polaze u vrtić. To je, kako djeci, tako i roditeljima, veoma poseban dan, ispunjen jakim emocijama i zato se zauvijek pamti. Ova predstava će također biti bazirana na muzičko-plesnoj, a ne na verbalnoj formi. Sa akcentom na klaunovski geg, djeci prepoznatljiv i omiljen. Dakle, kao i u prvom dijelu, na publiku će se probati utjecati muzikom, smijehom, emocijom i govorom, koji će opet biti više na tragu individualnog govora, govora baziranog na govor tijela i emocije.

  

Merima Lepić – Redžepović
:
- Igra u teatru u najranijoj dobi kao i posjeta dječijim predstavama bile su nešto što me podsvjesno natjeralo da se zaljubim u moj poziv. Put koji je bio jedini mogući put, jer vjerujem da jedino ono što volimo možemo raditi cijelim sobom i kao takvi, koji se svojim pozivom bave, a nikako odrađuju. Djeca su bila moja prva publika, kada sam igrala svoju prvu predstavu "Čarobnjak iz Oza". Tada sam shvatila da jedino istinom i apsolutnom zaigranošću njih možemo uvesti u svijet koji mi oblikujemo svojom maštom. Djeca su publika koja će regaovati baš onako kakav utisak na njih ostavite svojom uvjerljivom igrom, u koju će oni, bez kalkulacija povjerovati. Pristat će na svijet koji glumica ili glumac kreiraju na sceni, samo ako je iskren i svako glumčevo igranje bez istine, za njih je laž na koju ne pristaju. Intuicija je njihvo sredstvo poimanja teatra. Zato su djeca zahtjevna i meni najdraža publika. Igrajući dječije predstave, svaki put iznova, osjećam da moje bivanje na sceni ima onaj intenzitet kojem svaki glumac ili glumica teže. A to je istina i vjera, koja nas vodi u bilo koju dimenziju u kojoj nam djeca pomažu da budemo bolji glumci i ljudi. Jezik djece tako odraslima pomaže, da teže suštini ljudskog bića, koja se nažalost danas jako gubi. Zato ja volim reći da su djeca najbolja publika i vojska najjača!

  

Teatar koji je aktivan i spreman na spontanu reakciju "malih" ljudi, naša je preporuka, jer tako svako igranje postaje nova i originalna predstava. 

16.01.2017.

Ono najvažnije - JA MOGU

"Budućnost pripada onoma koji veruju u lepotu svojih snova"

Piše: Milena Marinković

Svako od nas ima neki cilj u životu, nešto za čim teži, nešto o čemu sanja i žarko želi da taj san pretvori u stvarnost. Nova godina, novi početak. Sve loše se obično zaboravlja i ostavlja iza sebe, u prošlosti, staroj godini i korača u susret novim pobedama, novim bitkama, ciljevima i ostvarenju svojih snova. Koliko nas samo ima hrabrih da ustanemo, napravimo korak napred, ka nečem novom, zakoračimo prema ostvarenju onog šta želimo, sanjamo i što nam već duže vreme ispunjava život maštom?!
Svaki početak jeste težak, svaki korak može biti spor, svaka staza trnovita, ali samo najuporniji prolaze, gaze, bore se i koračaju ponosno ka vrhu svojih želja, rušeći mnoštvo prepreka pred sobom jer životni put jeste ponekad trnovit, ali borba je naš svakodnevni saputnik i zato nema mesta odustajanju, povlačenju u sebe i gušenju svojih želja i porazu bez pokušaja. Ako ne pokušaš ne možeš ni uspeti. Da, potrebno je samo malo više volje, vere u sebe, i ono najvažnije - JA MOGU. Jer ako nešto dovoljno želiš budi spreman da kreneš za tim, uhvatiš želju i pronađeš mogućnost, staviš širok osmeh na lice i dokažeš najpre sebi, a potom i onima koji nisu verovali u tebe da si pobednik. Mnogi će reći, nije to za tebe, ali otkud oni znaju i imaju pravo da utiču na smer naših života, snova, želja?! Zašto bi ikoga slušali?! Zar nam srce nije dovoljan pokazatelj putu ka sreći?! Najteže je pobediti sebe i svoje strahove, nesigurnost, neodlučnost i odustajati pre početka.

  

Dakle, ako želiš, ako si dovoljno sposoban da ostavariš svoje snove u mašti, zašto ne možeš i u stvarnosti?! Možeš, samo odluči da budeš pobednik i već si na pola puta do uspeha.

"Svaki veliki san počinje sa sanjarem. Zauvek zapamti, u sebi imaš snagu, strpljenje, i strast da dosegneš zvezde i da promeniš svet."

09.01.2017.

Sedmica dječijih predstava u SARTR-u

Zimski praznici su najtopliji u teatru!

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Teatar će uvijek biti posebno mjesto. Pružit će nam ono što na drugim mjestima nećemo pronaći, ma koliko tražili. Svijet kulture, umjetnost, ne poznaje granice. Umjetnost ne reprodukuje vidljivo, ona čini da vidimo. Povezana je sa svim oblastima znanja i mišljenja, čini nas život ljepšim i bogatijim. Bogatijim jer nas uči. Daje jedan poseban impuls koji nas tjera da razmišljamo, ali nikada, ne izostavlja čarobni estetski doživljaj koji snagom svog izraza čuva i čuvat će posebnost.
Sarajevski ratni teatar, pozorište duše, naglašavali smo to mnogo puta do sada, predstavlja jedan hrabar, umjetnički angažovan teatar zbog svih vrijednosti koje njeguje u svom programu i realizaciji istih. Svaka producirana predstava u njihovom programu pomoći će vam da zavirite u vlastitu dušu.
Uspješno prenose, podsjećaju, oslobađaju, ali i zabavljaju i doprinose da doživimo čarobne trenutke. Čarobne trenutke zajedno sa našim najmlađima.
Sarajevski ratni teatar ne zaboravlja svoju najmlađu publiku, te će u periodu od 17. do 22. januara na repertoaru biti predstave koje će zasigurno obradovati i male i velike. Nakon skijanja, sankanja, grudvanja ili klizanja, od 18 sati na njihovoj sceni vas očekuju najljepše bajke, legende i priče uz koje se može maštati, snivati, odrastati i odlutati u neke druge svijetove.
U saradnji sa Studiom lutkarstva Sarajevo i Aparat teatrom na programu su predstave: "Odkamena priča", "Djevojčica sa šibicama", "Mala sirena", "Plumb, BO-BO, ZU", te "BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću".

ODKAMENA PRIČA – utorak, 17. januar u 18 h - lutkarska predstava koja je inspirirana legendama uklesanim na stećcima i otkriva nam jedan tajnoviti i zaboravljeni svijet o Zlatorogu, vilama, Gorčinu i Kosari. Režiju za predstavu potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović, a uloge ostvaruju Sonja Goronja, Jasminka Požek-Božuta i Adnan Kreso.

  

DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA – srijeda, 18. januar u 18 h - Andersenova bajka, priča o maloj djevojčici koja nam u zimskoj noći, promrzla i sama, otkriva svoje želje ... sjaj i plam svake upaljene šibice krije jednu čaroliju. Režiju za predstavu potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović, a uloge ostvaruju Jasminka Požek-Božuta i Alena Džebo.

  

MALA SIRENA – četvrtak, 19. januar u 18 h - priča je o tajnama koje krije more, o snovima i željama jedne sirene koja pokušava upoznati svijet na zemlji i vrijeme u kojem danas odrastamo. Režiju za predstavu potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović, a uloge ostvaruju Staša Dukić, Maja Salkić, Jasminka Požek-Božuta i Sanjin Arnautović.

  

BO-BO I ZU, PRVI DAN U VRTIĆU
- petak, 20. i nedjelja 22. januar u 18 h - kao što i naziv kaže, radi se o likovima BO-BO i ZU koji polaze u vrtić. To je, kako djeci, tako i roditeljima, veoma poseban dan, ispunjen jakim emocijama i zato se zauvijek pamti. Režiju za predstavu potpisuje Belma Lizde-Kurt, a uloge ostvaruju Maja Zećo, Merima Lepić-Redžepović i Hana Zrno.

  

PLUMB BO-BO, ZU - subota, 21. januar u 16 h - nova teatarska forma educiranja sasvim "male" publike, namjenjena prije svega djeci uzrasta od nula do 3 godine, njihovim roditeljima, odgajateljima, trudnicama i pravim ljubiteljima teatra. Režiju za predstavu potpisuje Belma Lizde-Kurt, a uloge ostvaruju Maja Zećo, Merima Lepić-Redžepović i Hana Zrno.

  

Cijena ulaznice za predstave "Odkamena priča", "Djevojčica sa šibicama", "Mala sirena" i "BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću" iznosi 7KM, dok za predstavu "Plumb, BO-BO, ZU" ulaznica za roditelje i školarce iznosi 12KM, a bebe i predškolski uzrast imaju slobodan ulaz. Za grupne posjete na predstave omogućen je popust. Rezervacije ulaznica se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke na teatarsartr@yahoo.com ili u inbox Fb. stranice https://www.facebook.com/sartr1992/.

              

Ne zaboravite da lutkarstvo posjeduje takvu moć, jer je umjetnost i djece i odraslih, zbog svega što nam se nudi da bismo sačuvali prave životne vrijednosti i prenosili ih na one koji su nam najvažniji. Uživajte u sedmici dječijih predstava, jer zimski praznici u teatru su najtopliji!

05.01.2017.

Sportska aktivnost uvijek je nešto novo ukoliko je volja jača od izgovora

Komunikacija i nova poznanstva kao kompliment svakom radu i ralizaciji programskih ciljeva

Razgovarala: Aldijana Selimbegović

Čovječnost je uvijek povezana s ljubavlju, radošću i dostojanstvom. Voljom, koja svjesno upravlja ponašanjem do postizanja cilja nadahnućem, te stvaralačkog i rezultatskog čina. Sport, kao dio ljudske kulture krase oni koji pored volje, svojim znanjem doprinose stvaralaštvu svoje oblasti. Doprinose na najbolji mogući način i od ogromne važnosti je da ih prepoznamo. Svaki talenat koji doprinosi jeste jedna nova nada. Dokaz da imamo one koji vrijede. Dozom ljudskosti i svojim radom doprinosi da zdrav duh bude u zdravom tijelu – Nermina Jusić.

Voljeti posao kojim se bavimo znači i doprinosi tome?
- Svaki posao iziskuje mnoštvo odricanja i napora koji nerijetko proizilaze okvire realnog opisa realizacije zadataka, no ipak svaki cilj ima i sredstva kojima se dolazi do njega. To je vodilja svake djelatnosti, a koja služi za prevazilaženje svih prepreka istih, te traži doprinos u optimalnom ili maksimalnom opterećenju. Doprinosti nekoj djelatnosti znači da se čovjek/radnik poistovjećuje sa ciljevima, zadaćama i stereotipima organizacije za koju radi i kojoj posvećuje sebe, sve u svrhu postizanja najboljih uslova rada i ostvarivanja rezultata i progresa samog posla, kao i zadovoljnih struktura organizacije, ali i klijenata kojima se u konačnici sve podređuje.

                

Kako izgleda tvoj radni dan?

- (Ne)običan dan mene, kao osobe koja vodi zdrav način života, započinje prema unaprijed predviđenim i programiranim principima od doručka, puta prema radnom mjestu, do pripreme za realizaciju programiranih aktivnosti za taj dan. Svaki radni dan ima različite kreativne momente u kojima dolazi do odstupanja od toka dana, ali sve u cilju još bolje realizacije programa. Ciljeve za taj dan realizujem parcijalno u saradnji sa mojim saradnicima, te zajedničkim sastancima, vršimo evaluaciju kako dnevnih tako i sedmičnih i mjesečnih planova i programa, uspjeha svakog zadanog programa. Poštivanje satnice treninga sa klijentima je nešto na što pazim u svakom momentu. Feedback od svakog klijenta je informacija na osnovu koje pored testiranja, možemo kreirati kretne zadatke. Paziti na ishranu u toku radnog dana je ono čemu posvećujem pažnju, te joj dajem na značaju tako da programiram svoj dnevni meni ishrane. Obavezno u toku dana nađem i momenata za sebe, za svoj mir i vraćanje koncentracije i motivacije koje ako radimo kvalitetno gubimo u prenošenju na naše klijente.

Zdrav stil života podrazumijeva?
- Vođenje kvalitetnim principima življenja i normama koje podrazumijevaju plan ishrane, plan treninga, odmora, te dnevnog, sedmičnog, mjesečnog i polugodišnjeg opterećenja kako poslovnog tako i intelektualno-fizičkog.
Dosta vremena provodim u samoanaliziranju i educiranju u pogledu smijera vođenja klijenata.

  

Profesionalizam u tvojoj definiciji? Kada spojimo jedan takav sa onima koji su voljni prepustiti se čarima i izazovima koje sport nosi ono što zasigurno dobivamo je?
- Čar sporta i generalno sportske aktivnosti jeste da je svaki put nešto novo. Nešto zanimljivo. Strast koja se unosi u sport i generalno stvari vezane uz njega donose rezultate koji se mjere na način na koji čovjek sam to želi, od dometa koji ima. Profesionalizam je ništa do dosljednost, konkretnost, pravoremenost, svrsishodnost, te prilagodljivost.

  

Koliko vremena je potrebno da bi se ostvarili željeni rezultati, kada se ostvare, ono što je neophodno da bi se sačuvali?
- Rezultati se definiraju sa svakim ciljem posebno. Mogu se usporediti sa hiljadama stepenika koji mogu voditi ka uspjehu i realizaciji ciljeva, ali i preprekama koje te vrate mnoštvo stepenica unazad. Veoma je bitno imati definisan cilj, programiran cilj i nekoga ko će sa strane promatrati realizaciju i vršiti konstantnu evaluaciju istog. Ukoliko se rezultat ostvari jedini način zadržati isti jeste raditi više nego kada ste postizali taj rezultat.

Najljepši dio tvog posla?
- Najljepši dio mog posla, ali i sporta generalno, jeste kada se mukotrpno radi na nekom sportskom rezultatu ili sposobnosti ili na razvijanju određenih kompetencija i samo postizanje rezultata predstavlja olakšanje za organizam, ali i okolinu koja prati rad, jer to izaziva domino efekat uspjeha, motivacije i progresije te organizacije, ali i individue koja realizuje taj proces. I u konačnici komunikacija i nova poznanstva koja se stiču u toku realizacije ovih zadataka su neprelazan kompliment svakom radu i ralizaciji programskih ciljeva.

  

Motiv koji te pokreće za pozitivne promjene?

- Motiv za pokretanje treba tražiti u nećemu što i ne mora biti nužno sastavni dio branše kojom se bavimo. Slušanje muzike, razgovor sa dragim ljudima, obilazak dragih i bitnih mjesta, boravak i rekreacija u prirodi, vjerski obredi, kultura, mogu biti motiv za svakoga ko se bavi sportom za dalje traženje motiva za rad i prijeko potrebne inspiracije.

Tvoja poruka za zdrav duh u zdravom tijelu?

- Bavite se sportom i rekreacijom, idite u fitness centre, na planine, svakodnevno šetajte, zdravo se hranite, volite ljude i životinje, odbacite predrasude i ono najvažnije neka volja bude jača od izgovora!

01.01.2017.

Najljepše želje!

Na naš način!

Kao i uvijek do sada najbitnije i najneophodnije, želimo vam zdravlja i pameti! Energijom usmjerenom na one koji vrijede, stvarajte nove priče, nova prijateljstva. Od srca vam želimo da sve svoje uloge koje ćete morati odigrati na sceni života iznesete na najbolji mogući način. Želimo vam što više zdravog vazduha, a što manje zagađenja, otpadnih materija i raznovrsnih otrova koje se nalaze u mnogo čemu oko nas. Želimo vam i što više kulturnih manifestacija, dobrih knjiga, predstava, filmova, sportskih dešavanja, svega što je kulturno, jer je najvažnije da smo ispunjeni iznutra.
Nova godina nije ni početak, nije ni kraj, ona je nastavak u koji ulazimo bogatiji za mnoga iskustva. Neka stara godina u sjećanjima svih nas ostaje godina u kojoj smo nešto naučili, sazreli, spremili se da prihvatimo činjenicu da imamo još mnogo toga za naučiti, poboljštati. Da u Novoj ostvarimo svoje ciljeve, da evoluiramo ponaosob i da provodimo promjene koje želimo vidjeti oko sebe. Za sva nova iskušenja želimo vam dovoljno hrabrosti. Onima koji su neobični, ono što je neobično krajnje je obično. Najveća nagrada za rad nije ono šta za njega dobijete, već ono što njime postanete.
Želimo vam mnogo čarolije. Čuvajte drage i pozitivne ljude. One negativne eliminišite, ne dozvolite da vas truju svojim prisustvom i koriste samo dok ste im potrebni.
Budite podrška onima koji to zaslužuju! Sve to uz osmijeh!
I da, kada vas s vremena na vrijeme uhvati kriza, otvorite čokoladu i podijelite je sa vama dragom osobom. Tako je ljepše!

"Ako si manjina, pa makar i manjina od jednog, ne znači da si lud. Ako se čvrsto držiš istine, makar protiv svijeta, nisi lud."

  

Hrabro stazom svojih snova!!! Uspješnu i sretnu Novu 2017. godinu! Čitamo se i dalje, ugodan let kroz vaš i naš svijet!

 
                                          Srdačno MI!

30.12.2016.

Stazom svojih snova

Zakoračivši u svijet umjetnosti, lako bivamo poneseni u neke druge svjetove i nove dimenzije. Dovoljno je samo da se prepustimo otvorenog uma i srca i lako možemo da prepoznamo čaroliju i u nama samima

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Čarolijom koju nudi svijet umjetnosti stvaramo i oblikujemo naša prijateljstva sa novim nijansama koje ne blijede i koje su upućene na pravu adresu - posvećene pravim vrijednostima. Čarolija umjetnosti je neophodna da bismo mijenjali svijet, bogatili maštu i oblikovali snove bojama kojima smo zamislili. Biti vjeran svojoj prirodi temelj je umjetnosti, jer diše punim plućima na mjestima gdje tražimo novo nadahnuće, na mjestima gdje ljudi jedni drugima predaju osjećaje. Čarolija umjetnosti se osjeti. Otvoreno je preporučeno pismo koje za nas unaprijed pridobiva srca. Vrijednost te čarobne ljepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž, jer čarolija još uvijek postoji. Samo umjetnost može svijetu snova udahnuti privid stvarnoga života, a stvarni život maštovito preobraziti u čudesan oblik snova. Postoje i sasvim obični, a na neki način posebni ljudi koji nam tu čaroliju uspješno prenose. Zemlja je okružena čudima, onda kada otvorimo svoje srce, jer važno je izraziti zahvalnost i vjerovati u život.


Kako je preživjela čarolija, koliki doprinos u tome ima umjetnost? Kako mi odrasli doživljavamo praznike, ujedno stvarajući čaroliju za najmlađe? Šta mislimo o onima koji žele "ukrasti" naše snove? Svojom čarolijom odgovorili su naši gosti:

Jasminka Božuta
- Čarolija je sastavni dio života. Čovjek je opaža u prirodi i sam je, recimo, kroz umjetnost stvara. Model čarolije, kao i sve drugo, vezan je za prirodu odakle je čovjek izdvaja, a onda i sam u svojoj mašti i životu stvara sopstvenu čaroliju. Umjetnost je nosilac čarolije, a u pozorištima postaje dio scene. Ja lično volim praznike i smatram da su veoma bitni za odrasle, pogotovo za djecu. To je vrijeme za porodicu, prijatelje i druženja kojeg danas, nažalost, sve manje imamo. Kao i sve drugo i praznici su izloženi komercijalizaciji i to je ono što bismo trebali izbjegavati. Ako su naši snovi poslužili za novi stvaralački čin onda je takva krađa poželjna. Ali ako, pak, pokradeš tuđe snove i potpišeš ih onda je to najgora vrsta krađe.

  

Arma Tanović
- Čarolija će uvijek preživljavati. Nadživjeti nas. Šta je život bez čarolije? Tek pusto životarenje. Umjetnost je dio te čarolije u svakom smislu. Važno je da pratite svoje snove i da ti snovi ne ostanu tek samo snovima i željama. Za to je odgovorno ono parče priče koju zovemo "saga o heroju" u kojoj se pada, lomi, suočava, obračunava, ali ne odustaje. Da bi se opstalo na tom putu do one tačke koju ćemo makar i nakratko zvati srećom potrebna je purificirana ljubav. Ona koja ne traži ništa zauzvrat već samo daje. U mojoj porodici praznična čarolija je obostrana razmjena. Stvarajući je za svoju djecu, stvaram je za sebe i oni je stvaraju za mene. Mama hoćemo li kititi jelku, mama napisala sam pismo Deda Mrazu ... to je njihova imaginacija u koju me moje kćerke uvlače. Moja starija kćerka ima baletnu predstavu povodom praznika, igra Gerdu u predstavi Snježna kraljica, moja mlađa kćerka vježba pjesmicu za priredbu po čitav dan, na Helen O’Grady Akademiji spremamo predstavu sa našim učenicima ... Decembar je najljepši mjesec. No, ovog decembra najposebnije je to što se moja mala porodica svakog vikenda druži sa dvoje divne djece iz Doma Bjelave. Idemo na izlete, na časove jahanja, na palačinke, u pozorište ... Ovog decembra shvatila sam da, ako već ne mogu uzeti dijete na hraniteljstvo barem ću uzeti dvoje djece svakog vikenda. Oni su oplemenili moj život. Ovo ne govorim da bih se pohvalila dobrotom, ovo govorim da bih potakla porodice da učine isto. Praznici su, niko ne smije biti sam! Nijedno dijete.
Niko ne može ukrasti onoliko snova koliko ih ja mogu nasanjati. A šta mislim o njima? Tužni su i jadni, jer nemaju svoje pa kradu tuđe.

  

Alen Muratović

- Čarolija nikada nije ni nestala. Za nju potrebno je dvoje. Dakle, malo. Čovjek je sam sebi može priuštiti ako je ispunjen radošću. Mislim da je radost kao pokretač osnov da se živi i doživi čarolija. Volimo praznike, jer se i mi tada osjećamo kao djeca. Čine nas bezbrižnima, sretnima i ispunjenima. Djeca ih posebno doživljavaju i potrebna im je ljubav porodice. Mi odrasli za praznike zapravo osjećamo porodicu kao kada smo bili djeca i tada se dešava ta magična formula. O njima ne treba misliti. Njih treba locirati na vrijeme i izolovati sve svoje životne pravce da nam se slučajno putevi ne sudare. Kada su na dovoljno dugačkoj distanci, tada život postaje ljepši i oni postaju pojave koje blijede i na kraju potpuno iščezavaju.

               

Enes Salković

- Čaroliju je nemoguće definisati, svako biće ima svoju viziju, svoje ideje, maštu, volju ... Ona opstaje samim našim postojanjem. Ona je ta koja nas definiše, koja nas okuje ili oslobodi. Umjetnost je sama po sebi magična, zašto je to tako, ne želim racionalizirati i pokušavati objasniti sebi, a još manje upustiti se u objašnjavanje nekome drugom. To je sekund, tren, ili neka treća vremenska odrednica koju doživite, osjetite, iskusite, koju čuvate, koje se prisjetite i koja vas ispunjava na neki samo vama znan način. Ne znam formulu odrastanja, vjerujem u iskustvo, ono me naučilo da ne čekam bilo kakav povod, makar to bili i praznici. Najmlađi su oni koji imaju najiskreniju i najčistiju vjeru, to je nešto što je meni najbliže čaroliji. Mi, odrasli, imamo jedan jednostavan zadatak, a to je da ne sputavamo njihove nepresušne gejzire mašte i erupcije ideja. Nekada zaboravimo koliko je to dragocjeno. U jedno sam siguran, znanje i snove vam niko ne može ukrasti. To su dva najdivnija elementa našeg bitisovanja. A što se tiče njihove želje, sizifovska.

  

Sonja Goronja
- Sigurno je da umjetnost ima veliki doprinos u stvaranju i opstanku čarolije, ali mišljenja sam da ipak pojedinac, svaki za sebe, tu igra najveću ulogu. Onoliko koliko je otvoren da čaroliju pusti u svoj život. Umjetnosti i umjetnicima je između ostalog to misija, da iskreiraju bajku, ali na pojedincu je koliko će željeti i dozvoliti umjetnositi i toj bajci da uđe u njihov život i koliko će živjeti taj osjećaj. Najljepše je kad vidite i osjetite da je vaš svijet mašte dodirnuo nečiji svijet i makar mrvicu obogatio, učinio radosnijim, šarenijim. Ja se lično tada osjećam kao dobra vila koja ima čarobni štapić. Dovoljno je samo pustiti čaroliju ... Voljela bih da svaki čovjek u sebi zadrži, čuva, njeguje zaigrano dijete ... onda se sve oko nas može pretvoriti u čarobni štapić i najljepšu čaroliju. Praznici su idealno vrijeme da ponovo prizovemo tu čaroliju. Imamo svu scenografiju, rekvizite, praznični duh! Predstava može da počne. Za nas i naše najmlađe. Na svakom ćošku i u svakom domu. Bio on bogat ili skroman, bilo nas tu mnogo ili samo dvoje, troje. U ovo vrijeme puno razmišljam o mališanima koji su sami, koji nemaju priliku da uživaju u prazničnoj čaroliji. Voljela bih da mogu da učinim i njihove dane radosnijim. Samo ne znam kako. Zato je moja ovogodišnja novogodišnja želja da to naučim. Ne mislim da iko "namjerno" želi ukasti naše snove. Neki ljudi su prosto tužni i usamljeni i ne mogu se snaći, zbog toga se čini da nam nešto kradu. Ne želim ih osuđivati ili ne daj Bože kloniti ih se. Ako bih mogla bilo šta učiniti da im probudim njihove snove, to bih učinila!

  

Narda Nikšić

- Naravno da je čarolija preživjela, to je intimni doživljaj svijeta oko nas, koji ne nestaje ni pod najtežim životnim okolnostima, a kamoli zbog trivijalnih podražaja svakodnevnice. Međutim, čarolija ima sposobnost da se krije, da bude obavijena tajnom, pa je ponekad ne možemo pronaći. Iako život nosi beskrajno puno putokaza za njeno skrovište, umjetnost je sigurno najbrži i najlakši način da je dosegnemo. Zakoračivši u svijet umjetnosti, lako bivamo poneseni u neke druge svjetove i nove dimenzije. Dovoljno je samo da se prepustimo otvorenog uma i srca i lako možemo da prepoznamo čaroliju i u nama samima. Vjerujem da u svakome od nas još uvijek postoji uspavano dijete kome treba iskra da se ponovo raduje malim stvarima i prepusti mašti. Praznici su najbolje doba godine za buđenje te iskre, jer praveći čaroliju za najmlađe i sami postajemo djeca. Radujemo se kićenju jelke, druženju sa najmilijima i sitnim darovanjima. Ovo je doba godine kada se toplim domovima šire mirisi kolača u kojim sa sjetom otkrivamo mirise našeg djetinjstva. Nadam se da ne postoji čovjek koji svjesno želi ukrasti nečiji san. Želim da vjerujem da je tako. Ako treba tražiti krivca za neki neodsanjani, tražim ga u okolnostima, slučaju, u najgorem slučaju nemaru. Snovi su tu da ih sanjamo, stvaramo i pri tome uživamo. Prepuštajući se razmišljanjima o lošem koje se desilo ili će se desiti gubimo energiju i mutimo svoje snove. Naravno, neki se i ne ispune, pa šta? Ima ih još na hiljade i hiljade, na dohvat ruke. Neki i ne trebaju da se ostvare, dovoljno je da putuju sa nama i unose dugine boje u našu svakodnevnicu.

 

Hana Zrno

- Čarolija je za mene preživjela pomoću pokretanja mog sna. Splet slučajnih okolnosti, upravo te čarolije me je doveo gdje sam sada. Mjesto zvano čarolija umjetnosti i rad sa prekrasnim ljudima, renomiranim glumicama Majom Zećo i Merimom Lepić - Redžepović. Jedinstveno iskustvo koje me je unaprijedilo kako u profesionalnom, tako i u životu općenito. Pod palicom izvrsne glumice i režiserke Belme Lizde - Kurt i energijom koju posjedujemo nas četiri, napravile smo svoju malu magiju. Svaki dan je bio poseban i nosio je neke druge novine i osmijehe koji su postepeno stvarali najljepšu čaroliju. U ovaj posao bila sam zaljubljena i prije, ali one su mi pomogle da potpuno "poludim" za njim i odlučim da se prepustim. Prava čarolija ovog posla su ipak osmijesi djece koje nam poklone nakon predstave.
Praznici su uvijek nešto posebno. Kada nastojimo biti u krugu svojih najdražih, jer tada se stvara najljepša čarolija, a kada je stvaraju nama, mi je prenosimo, kroz svoje profesije, na one najmlađe, koji je posebno zaslužuju. Smatram da mi snove niko ne može ukrasti. Snove treba sanjati. Biti im posvećen. Pokazati upornost da se ostvare. Možemo ih dijeliti i svi biti sretni.

  

A čarolija, zna se, kad jednom počne ništa je više ne može zaustaviti.

27.12.2016.

Jednostavno i skromno, ali veliko, jer dolazi iz srca

Ništa nije dragocjenije u životu i za život od lijepog sjećanja na djetinjstvo koje ima dušu

Pripremila: Aldijana Selimbegović

"Nema te mašte koja se sama sobom može napajati. Dječji duh traži hrane jer djeca ne žive samo od kruha. I stoga se obraćaju onima koji im daju sve: kuću, odjeću, obraćaju se silama pomoćnicama koje ih u drami koju za njih predstavlja život ohrabruju protiv sjene, tame i vukova ... Mole ih da im dadu prve slike koje će oni svakako izmijeniti, razbiti, ali da bi napravili nove i još ljepše."

  

Iza nas je još jedna predivna godina koju su ispunila najljepša bajkovito čarobna druženja našeg kutka. Druženja koja su nam donijela mnogo radosti. Radosti onog novog što smo zajedno spoznali. Jedni od drugih. Tražili smo ono dobro i pamtili ga, jer malena dobročinstva su velika za one koji ih dobivaju u pravi čas. Ono što smo darovali jedni drugima jeste jednostavno i skromno, ali veliko, jer dolazi iz srca. A srce poklanja ljubav. Ljubav koju djeca traže i koju uzvraćaju ako je imaju u dovoljnim količinama. Naše najbolje prijateljice bile su stranice, ukrašene najljepšim iscrtanim šarenilom korica. Šarenilom pisane riječi, a ne tehnologije. Šarenilom boja. Šarenilom koje nas uči da ništa nije dragocjenije u životu i za život od lijepog sjećanja na djetinjstvo koje ima dušu.

  
  

Riječ Jasmine Klico Hasanagić:
- Svaka priča ima svog čitaoca samo ga treba pronaći. On može biti posut nadama i iščekivanjima, ali i nestrpljenjem. Nekada priča može čekati cijelu godinu da bude pronađena, a često završi i u pogrešnim rukama pa njenu poruku ne shvati čitalac. Mnogo je ljepše da čeka onoga ko je traži i žudi za njom. I onda kada je pronađe čitalac za koga je i stvorena počinje da se otkriva sa svakim novim slovom, redom i listom. Pokazuje se nestrpljivo i plaho od tolike čežnje. Kada se pokaže i otkrije u pravom svjetlu onome za koga je napisana bude ispunjena i sretna. Taj susret je nevjerovatno emotivno satkan od posebne vrste papira i slova. Priča i njen čitalac su jedno u tom trenutku u mašti, baš u toj priči, na tom mjestu tamo gdje se završava i gdje počinje neka nova koja čeka da bude ispričana. Biblioteka koja vjerno čuva bezbroj priča koje čekaju da budu isrpičane i pronađene svakodnevno svjedoči tim čarobnim susretima u kutku biblioteke. Mi dogovaramo te divne susrete i to nas beskrajno raduje svakog Utorka u našoj biblioteci. Odjeljenje Trg Nezavisnosti i u Novoj godini čeka da zajedno gradimo jedan novi svijet. Još šareniji.

  

"Kako bi se čovjek radovao, kako bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba za jedan trenutak opet postati dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto sasvim drugo, sasvim različito. Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, čistu radost. Prava je radost ustvari bezrazložna. U tom i jest njena čudesna ljepota."

26.12.2016.

Čin koji je posljedica pažnje, zahvalnosti, razumijevanja, jer sve je moguće gdje postoji volja

Svako dijete savršeno u svojoj nesavršenosti

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Mogućnost da se ostvari jedan san život čini interesantnijim, jer istinski su važni sastojci života. Davati, činiti dobro drugima, načela su koja još uvijek zahvaljujući pojedincima vrijede, nisu nestala. Sreća se uvijek vraća onima koji je poklanjaju. Osmijeh za osmijeh. Čin koji je posljedica pažnje, zahvalnosti, razumijevanja, jer sve je moguće gdje postoji volja. Voljom se pronalazi i način. Kroz organizaciju sportskih aktivnosti jačaju sportski duh kod djece, utiču na smanjenje i eliminiranje oblika devijantnog ponašanja, kroz interakciju u timu doprinijeli su podizanju samopouzdanja kod djece i što je najbitnije, u praksi su dokazali da socijalna inkluzija djece sa poteškoćama u razvoju i njihovo učešće u sportskim aktivnostima nije samo mogućnost već prije svega i potreba. Jedinstvena misija, jedinstvena realizacija ŠF Respekt.

  

Fudbalom, kao najvažnijom sporednom stvari na svijetu, koji je u BiH osnivanjem ŠF Respekt dobio novu dimenziju - društvenu inkluziju, od postojanja ove škole do danas mnoge predrasude su srušene, stvorena je jednakost. O važnosti izgradnje sportskog duha kod djece, kako u sportu tako i u svakoj životnoj situaciji u kojoj se mogu zadesiti, te definiciji entuzijazma za ohrabrenje, riječ smo dali Emiru Hujduru.
- Dokazali smo da je svako dijete savršeno u svojoj nesavršenosti. Konstantni priliv novih članova u ekipu koju čine djeca različitih psihofizičkih sposobosti, materijalnog stanja, pola, potvrda su uspješne borbe protiv predrasuda. Stvorena je empatija među njima i oni od najranijeg uzrasta ne osvrćući se na različitosti "SAMO ZAJEDNO" igraju fudbal. Fudbal je "medij" kojim se šire poruke mira, jednakosti i prijateljstva među ljudima. Redovna fizička aktivnost je zapravo jedan je od ključnih faktora za zdrav život. Tokom sportskih aktivnosti djeca se pripremaju za život, grade mehanizme koje će kasnije koristiti u životu. Prihvatanje poraza i uživanje u uspjehu skoro je najbitniji preduslov za razvoj stabilne ličnosti. U današnjem vremenu, nažalost, djeca se sve manje i manje okreću sportu i većinom prednost daju nekim najčešće surovim i agresivnim video igricama, a nerijetko se okreću i kriminalu. Razlog tome, svakako i leži u nemogućnosti djece da se bave sportom. Igrališta za djecu je sve manje, zelene površine se uništavaju i pretvaraju u stambena naselja. ŠF Respekt će svakako nastojati i nastoji da vrati izgubljeno vrijeme, da svoj djeci ponudi prostor za igru, da djecu sa poteškoćama u razvoju uključi u sportske aktivnosti i da pokaže kako integracija u sportski život djece sa poteškoćama u razvoju nije samo mogućnost već prije svega i potreba. Samokritičnost je ono što treba da nas vodi kroz život. Niko nije savršen i ništa nije nemoguće.

  

Ništa nije nemoguće, sve dok se održava nit ljudskosti i dok se pruža ruka podrške. Ruka podrške za otvorena vrata mogućnosti. Vrata otvorena svoj djeci (bez obzira na njihove psihofizičke sposobnosti, dob i spol) koja imaju interes za fudbal.

  

Respekt označava sposobnost da osobu vidimo onakvu kakva jeste, da smo svjesni njene individualnosti, brigu da bi druga osoba rasla i razvijala se onakva kakva jeste.

  

Upravo iz tog razloga, još jednom naš respekt za Respekt, jer svako dijete je ovdje pobjednik.

20.12.2016.

NOVOGODIŠNJA PREDSTAVA "MAZA DJEDA MRAZA" – jer darivanje je najveća sreća!

Svijet umjetnosti nas uči da ne zaboravljamo, uči nas kako se igra, kako se mašta ...

Piše: Aldijana Selimbegović


Čaroliju sa scene mogu slati samo oni čiji se talenat uspješno formira na čvrstim umjetničkim konturama. Tada scena postaje mjesto saznanja. Svijet umjetnosti nas uči da ne zaboravljamo, uči nas kako se igra, kako se mašta. Onim što čarolija pruža možemo izraziti svoj svijet, oblikovati naše poglede i prenijeti ih onima koji to najviše zaslužuju, djeci. Djeca novogodišnje praznike doživljavaju na poseban način, pokazujući oduševljenje. I upravo je to jedan od razloga koji tjera čaroliju da preživi. Maštajmo da bi i djeca maštala zajedno sa nama. Radujmo se Djeda Mrazu koji će na kraju i ove godine mnoge učiniti sretnima, jer JU "Međunarodni centar za djecu i omladinu Novo Sarajevo" organizuje Novogodišnju predstavu sa dodjelom paketića. Novogodišnja predstava "Maza Djeda Mraza", bosanskohercegovačkog pisca Mirsada Bećirbašića, povest će najmlađe u uzbudljivu snježnu pustolovinu čija je poruka: darivanje je najveća sreća!

  

Kada Djed Mraz upadne u neprilike – jer je zaboravio svoj identitet – postat će predmet šala Mace i Miša, a na trenutak se čini kako bi djeca svijeta mogla ostati bez svojih poklona iz Djed Mrazove vreće, njegove maze. Ipak, u ovoj predstavi za tugu nema mjesta i tu je Pahuljica da uz pjesmu i ples pomogne da se iščezla sjećanja vrate i avantura završi smijehom i dodjelom paketića.

  

Za čaroliju su zaduženi: Vanesa Glođo, Edin Avdagić i Adis Omerović.

  

Pozorište oplemenjuje, predstave ne prolaze, iako neki vjeruju da prolaze, one ostavljaju trag zajedno sa umjetnicima koji ih donose i oživljavaju. Ne smijemo zaboraviti da je smijeh glas ljudske duše, da osmijeh donosi osmijeh i da je čarolija za najmlađe itekako neophodna, jer prenosi poruke koje će koristiti za sve ono što će život donijeti.

  

Čaroliju možete doživjeti 24. decembra u 17 i 19 h. Rezervacije karata moguće je izvršiti na brojeve telefona: 033 641 895 i 641 875.

I zapamtite da čarolija preživljava zahvaljujući onima koji u nju vjeruju!

17.12.2016.

U VODI SMO SVI JEDNAKI

Prvo kulpsko takmičenje prlivačkog kluba Spid – prvog i jedinog u Bosni i Hercegovini za osobe sa invaliditetom

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović

Čovječnost je uvijek povezana s ljubavlju i radošću, slobodom i dostojanstvom. Život jeste pun iznenađenja zbog onih zahvaljujući kojima se ideje pretapaju u djela, koji nemoguće, mislima pojedinaca, učine mogućim. Uspjeli su ostvariti ono što je najvažnije da bi se sačuvala ljudskost i nada, dotakli su druge živote, vjerujući u porodicu koju stvaraju: Amel Kapo, Admir Malićbegović, Đeneta Boja i Ilda Bučan. Zahvaljujući njima, svako dijete je dobilo priliku da bude dio ovog sportskog kolektiva, uz nova iskušenja, te novih nadanja koja vode u nove radosti.

  

Takmičenje u plivanju "U vodi smo svi jednaki" za djecu sa invaliditetom održano je danas na Olimpijskom bazenu Otoka u Sarajevu. Takmičenje inkluzivnog karaktera. Izlazak iz svlačionice. Intoniranje himne. Emocije. I nešto posebno. Porodica Spid. Čistog srca i širokog osmijeha. Doprinosi koracima koji nas tjeraju naprijed sa uvjerenjem da dobrota mnogo zna i može. Dobrota, znanje i volja, učinili su da Sarajevo danas ima jednu predivnu sliku. Sliku ponosa, jer svaki skok ga je prouzrokovao.

Amel:
Današnje takmičenje je za nas od ogromne važnosti. Ja volim reći da smo u vodi svi jednaki, te je upravo ovo što se danas dešavalo dokaz. Ovo je inkluzija na djelu. Razlike su za nas bogatstvo i dalje ćemo činiti sve da ova predivna djeca budu ravnopravni članovi našeg društva. Jer nas je iz dana u dan sve više. Jedni drugima smo podrška, a kada se držimo zajedno, rušimo sve predrasude.

  

Učestvovanje je uvijek velika prilika rađanja – nečeg novog, jednog novog iskustva, dar istine. Dar koji nadmašuje sve darove, voljom. Ukupnost bivanja u svijetu ljudskog, a ne samo društvenog.

Ilda: Rad u ovom klubu mi zaista znači mnogo. Svaki njihov uspjeh je i naš. Pogotovo ovaj današnji. Moje najveće zadovoljstvo jeste njihova sreća, njihov osmijeh. Naši časovi plivanja jesu besplatni, ali ono što mi dobijemo zauzvrat je nešto što se novcem ne može platiti. Svaki njihov zagrljaj, beskrajno iskren osmijeh, je nešto što je postalo najvažnije. Nešto što daje snagu i motiv.

  

Izgraditi timsko jedinstvo nije nimalo lagan posao, nimalo jednostavan zadatak. Važno je da sport pripada najboljima. Onima koji nose medalju ljudskosti.

Đeneta: Najvažnija je medalja ljudskosti. Puno humanosti, ljubavi i empatije potrebno je u svijetu inkluzije. Na najbolji mogući način potrebno je približiti se osobama koje se, nažalost često osjećaju isključeno i pružiti im ruku podrške i prijateljstva, jer oni to vraćaju na najljepši mogućni način, iskrenim osmijehom i srećom. Danas, ono što se održalo na bazenu je nevjerovatan pomak naše zajednice ka naprijed. Danas ste mogli vidjeti inkluziju na djelu. Svako dijete je pokazalo šta je naučilo i koliko je napredovalo. Nama, trenerima je to značilo toliko, da su meni oči zasuzile od sreće i ponosa. Mi smo jednostavno porodica koja je toliko vezana, jer se radujemo svakom napretku i svakom uspjehu. U vodi smo svi jednaki - naš moto, koji smo danas i opravdali, kao i što naša himna kaže: Mi smo kapljice koje okean čine, dok smo svi zajedno, ništa nas ne brine.

  

Takmičenje podrazumijeva davanje, davanje svega od sebe i na treningu i na takmičenju. Tada znamo da smo se približili duhu sporta, postigli mnogo, jer svaka pružena prilika je od značaja. Prilika onima koji je na najbolji mogući način mogu i znaju iskoristiti i usmjeriti u pravom smjeru. Da bi životne lekcije imale svoj smisao.

Admir: Svaki trening, svaki novi susret sa herojima ove naše priče je jedna nova lekcija. Lekcija na putu do uspjeha. Uspjeha koji se može postići ukoliko u njega vjerujemo, kada smo svi tu jedni za druge, jednaki. Samo na taj način uspješno rušimo nametnute predrasude i gradimo jedno posebno vrijedno zajedništvo. Sve dok ovakve priče postoje, imaju podršku, lekcije od važnosti za budućnost se prenose, u nadi da će nas sve dotaći jednakom jačinom. Pružena ruka, nova prijateljstva, volja, borbenost i postignuća naših velikih i malih heroja, uz svaki osmijeh i zagrljaj nešto je najvrednije. Nešto što se desilo i danas.

  

Razlike u njihovim očima ne postoje, hrabro srce je ono što ih krasi. Ono koje, ponovit ćemo još jednom, treba da bude primjer mnogima.


Stariji postovi


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


- Milena Marinković


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com

Naši najbolji prijatelji!
Plivački klub SPID je prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Cilj kluba je rehabilitacija, resocijalizacija i inkluzija osoba sa invaliditetom kroz plivanje i vodene sportove.
Intenzitet snage i volje, iskrene želje može proizvesti priču koja našoj zemlji daje novi tračak nade da nismo isključivo omotani u sivilo. Postoje i one prirodne boje kojima se svi iskreno divimo zbog dubine njihove stabilnosti, jer simboliziraju povjerenje, odanost, samopouzdanje, inteligenciju i istinu. Mogu proizvesti priču zahvaljujući hrabrim ljudima čija su srca ispunjenja ljubavlju prema onom što rade. Ljubav jeste najjača snaga. Neizostavna je u svakoj oblasti. Neizostavna je i u svijetu sporta, a sport ima svoju ulogu, svoje značenje. Onakvu kakvu mi poznajemo, uz izgradnju timskog jedinstva pružajući i primjenjujući sve navedeno uspješno pretapaju u stvarnost omogućavajući da svako dijete bude dio sportskog kolektiva – Amel Kapo i Admir Malićbegović

pkspid.ba

Naša preporuka!
altteatar.com


bookvar.co


fbl.ba


sartr.ba


sumens.com

Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
221141

Powered by Blogger.ba