_


19.07.2016.

Ugao za pauzu

Nije uvijek sve u sarkazmu ... ima nešto i u ... ironiji!

Napomena: Ukoliko uočite greške, namjerne su!


Cvilizacija bi bila ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica (samo razvijenih), razdoblje ljudskog društva koje slijedi nakon njegovih primitivnih faza (kojih mi nikako da se oslobodimo), skup materijalnih i duhovnih stečevina određenog društva (određenog, jer samo pojedini kod nas imaju skup materijalnog u svakom mogućem smislu). Civilizacija, međutim i nije baš tako big deal, ali postavlja se pitanje da li smo bliže zelenoj, crvenoj, plavoj ili nekoj šarenoj civilizaciji? Zbog ovih plata, sasvim pristojnih, uzevši u obzir učinak po satu, ili pak zbog ovih režija, zbog kojih se uzgred budi rečeno čini da nam voda, struja, plin i sve ostalo što plaćamo stiže drito iz raja!
Nije uvijek sve u sarkazmu ... ima nešto i u ... ironiji.
Na Zapadu ništa novo. Otprilike to bi bio sažetak dešavanja u sparno-kišovitoj BiH. Nemojte zaboraviti da se bliži vrijeme predizbornih kampanja, te se neki morališu na sva zvona. Daje se podrška i okolnim zemljama (treba) u njihovim problemima, jer kako i nećemo, kad nam je sve funkcionalno i država i državni aparat. Ali ... koliko imamo političkih analitičara! Gledajući dnevnike u posljednjih nekoliko dana možemo reći da smo sto posto proud! U državi u kojoj već dvadeset pet, nazdravlje, godina gledamo iste ljude na TV-u i u fotelji, jer oni imaju posla da nešto politički analiziraju. Ovdje je analiza zakon, što više pričaš, onako u prazno, to si veći hit. To valjda možemo priložiti uz ono puno baba kilava djeca.
Da se sad malo iščuđavamo, ko se sve jeste i nije kandidovao! Gledajući skupštinu svaki put očekujemo da nam zapjevaju visoke tonove k'o Maria Callas, ali imajući u vidu da su i kod nas krenule borbe, nije loše da je tu jedna dama prodornog glasa. Važno je da je glas prodoran, a to što ima problema sa čitanjem, naučit će. Nije još kasno. Valjda. Još samo nedostaje jedan bokser, sreći onda nikad kraja.
Ipak, nemojte se previše čuditi ko god da i ove godine iskoči i bude nas gledao sa plakata. Ne znamo za vas, ali mi volimo iznenađenja. Uvijek su inspirativna.
Sigurnosna situacija je, dakako, na nivou, štite nas i od Pokemona. Samo malo je nejasno ko koga treba da uhvati, pojedinci Pokemone ili Pokemoni pojedince?! Znamo samo da moraju skupit' sve!

Za upornost kažu da je odlična osobina za uspjeh. Ukoliko kucamo na vrata dovoljno dugo i dovoljno jako, budimo sigurni da ćemo probuditi nekoga. I ne zaboravite da je najbolji put do dobre ideje, imati mnogo ideja. Ideja koje će biti sprovedene u djelo!

Želimo vam ugodan let kroz vaš ljetni svijet! I dalje napominjemo, da ne zaboravljate cijeniti one prave životne vrijednosti i ljude koji zaslužuju i našu i vašu pažnju. Naravno, ne zaboravite učiti nove riječi. Možda i sami smislite neku novu koja će nam proširiti vidike. Odmorit ćemo se malo i od kritike i od pohvale. Nakon ljetne pauze nastavljamo dalje, u istom smjeru!

  

Do novog početka, vežite se, uvijek se vežite.

18.07.2016.

Sva ljubav stane u osmijeh ove priče

Gradimo i jačamo našu porodicu Spid

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Pri svakoj našoj posjeti plivačkom klubu Spid uvjerili smo se da osmijeh gradi sreću, stvara dobro i jača prijateljstvo donoseći neopisivo olakšanje jer je kao poklon stigao od onih koji su iskreni. Sva ljubav stane u osmijeh ove priče.

  

Napomenut ćemo još jednom da je ovo klub koji ima za cilj resocijalizaciju, rehabilitaciju i inkluziju osoba sa invaliditetom u svijet našeg društva kroz plivanje i vodene sportove. To je mjesto gdje se pruža prilika da svi oni koji su dio ovog tima dokažu sebi i drugima da mogu i da jesu ravnopravni članovi našeg društva i naše zajednice.

  

Predrasude koje su nametnute uskraćuju nam mnogo toga. Uskraćuju nam da se radujemo tome što smo živi. I sve one koje su nametnute, uspješno mjesecima ruše i stvaraju jednu predivnu priču Amel Kapo i Admir Malićbegović putem sporta koji jača i dušu i tijelo.

  

Oni su zaista tu, rezultati su vidni, bore se i opstaju svaki dan ispisujući jednu novu vodenu stranicu koja nas svojim kapljicama s vremena na vrijeme poprska i dotakne. A isuviše je važno da svaka, dođe do nas.

Amel: Za poprilično kratak period mogu da kažem, što mi je svakako i draže da praksa govori za nas. Kanita i Hena su bile na moru i plivale bez pomagala, imali ste priliku vidjeti i Ismaila kakva čuda pravi. Petero djece je već bilo u velikom bazenu. Tako da imamo značajne rezultate od starta do danas.

  

Spomenut ću i stariju grupu, koji sada za sat vremena preplivaju oko 800 m što je odličan rezultat imajući u vidu da kada su prvi put došli na trening nisu znali ništa. Što se tiče podrške, od domaćih kompanija trenutno je još uvijek samo Bosnalijek i zahvaljujući njima uskoro ćemo imati i svoju klupsku opremu. Međutim, kako ljudi shvataju da ovo nije fiktivno udruženje, da smo mi zaista tu i da radimo, a to što radimo smo uspjeli prenijeti zahvaljujući medijima i što se više vidi, čuje, tako se i budi interesovanje i ljudi se javljaju. Ovdje za sve treba vremena. Idemo stepenicu po stepenicu. Podrške ima, ali nije u onim dovoljnim količinama u kojima bi ovakve priče inače trebale imati. Mi idemo naprijed, uz podršku medija, prijatelja i roditelja, graditi i jačati našu porodicu Spid, jer mi to zaista jesmo. Porodica.

  

Admir: Svakako da je od ogromne važnosti da ovakve priče traju. Upravo, pružanjem jednakih šansi dajemo im priliku da žive. Šanse svi zaslužujemo, posebno djeca. Posmatrajući ih kako napreduju i koliko se trude, raduju svakom susretu, tokom ovog perioda koliko radimo, granice postoje samo ako ih sami sebi postavljamo. Važno je da ova priča pronađe svoj pravi put, a zajedničkim snagama, siguran sam da to možemo. Od djece učimo mnogo, svakodnevno i baš kao što je i Amel rekao, mi smo porodica. Porodica koja će se i dalje boriti za što sretnije trenutke i dječje osmijehe.

  
  

Ogromno zadovoljstvo pripalo nam je onog trenutka kada smo za prijatelje dobili heroje ove porodice.
 
Ovo je jedna od onih priča koja će, nadamo se doći i do vas, jer zaista samo zajedno jesmo svi jednaki i možemo postići mnogo toga.

S toga, idemo dalje ...

14.07.2016.

U svakom segmentu bitno je pristupiti sa zdravim razumom

Misli su tvoj život

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Od velike je važnosti da vrednujemo iskrene note koje svojom melodijom otvaraju vrata snova i čuvaju stihove pisane da ostanu i da traju. One koji će nas osvojiti svojim kvalitetom, koji će nas voditi stazama ljubavi, jer su hrabri i vjeruju kako je sve moguće. Željom i voljom da ostane ono što jeste, uspješno nas vodi pomenutim stazama ljubavi čije melodije ispunjavaju srca. Našu svakodnevnicu uspješno boji šarenijim i sretnijim nijansama kroz svoj svijet umjetnosti i ime je koje smo dužni izdvojiti – Ammara Mistrić.

Muzika tvog djetinjstva bila je? I ono što za tebe predstavlja?
- Sjećam se da je televizija bila upaljena 24 sata dnevno, a izbor je preteženo padao na tadašnji MTV i Vivu. Repertoar je ispunjen takvim pjesmama. Pored domaćih, tu su svakako i pjesme na stranom jeziku koje su, mogu reći čak i moji favoriti.

  

Zašto je važno usmjerenje prema pravim životnim vrijednostima koje imamo? Nažalost, pitanje koje ne bismo trebali postavljati, ali ...
- Sami ste i dali odgovor na pitanje. Važno je, jer su životne vrijednosti. Ne mislim samo u kontekstu muzike, u svakom segmentu bitno je pristupiti sa zdravim razumom.

Upravo zbog iskrivljenih slika kojih imamo, koliko je težak put do uspjeha, stvrajući svoju priču u nastojanju da se sačuva kvalitet?
- Imajući u vidu da je gotovo sve hiperprodukcija, sve je brzo, sve je instant ... mislim da je ovaj put koji sam izabrala staloženiji, čvršći i puno sigurniji od gore navedenog. Svaki početak je težak. Kod mene je to uvijek nekako išlo prirodnim putem, jer sam oduvijek znala šta želim. Kada imaš cilj, energiju samo kanališeš prema tome. I onda ljudi, situacije, okolnosti rade za tebe. Misli su tvoj život.

  

Imati svoj stil i ostati doslijedan svom žanru, a ne onom koji nam pokušavaju nametnuti znači?
- Znači da si hrabar i da daješ primjer kako je sve moguće, samo treba ostati pri svom i ne podilaziti masi. Svaki čovjek svojim rođenjem dobije neki dar. Treba raditi na sebi konstantno i uvijek težiti ka boljem. Na koncu, to te podsjeća da si živ.

Osjećaji koje doživljavamo slušajući muziku koliku pokretačku moć mogu imati?
- Ogromnu. Nije floskula kada čujete da ljubav i muzika pokreću sve. Uvjerila sam se mnogo puta kad sam bila i tužna i sretna da muzika ima veliki uticaj na mene.

Nastupaš sa svojim bendom, ono što vas je spojilo i ono što obećavate onima koji imaju namjeru doći na neku od narednih svirki?
- Obećavam uvijek dobru energiju! Nas je to i spojilo i dugo trajemo. Mi muzičari "radimo" u jednoj velikoj firmi koja se zove MUZIKA. Sve muzičare spaja upravo ona, na kojoj god strani svijeta se nalazili. To čini ovaj poziv još ljepšim, jer gdje god da se nađem imam prijatelje i nekoga ko razumije taj jezik.

Svoju publiku opisala bi kao publiku koja ...
- Ljude koji vole mene i moj rad opisala bih kao nekoga ko i dalje mari za te životne vrijednosti i nekoga ko sluša i voli one stihove koji su pisani da ostanu i da traju. Na mojim nastupima se nikada nije desio nikakav problem, jer ljudi dođu da se zabave, plešu i pjevaju, a ja se potrudim da im to priuštim. To bude moj krajnji cilj. Svu ljubav i energiju ostavim njima.

             

Jesu li bijele tipke za sretne trenutke, a crne za tužne, ali ipak potrebne da djeluju zajedno da bi muzika bila potpuna?
- Ovako ja to posmatram, muzika je jedan veliki vrtlog u koji kad upadneš, od ljepote ne želiš da izađeš. Na svojoj trećoj pjesmi Nikada za koju sam pisala stihove i muziku, a koja ubrzo treba ugledati svjetlo dana dala sam i tu odgovor kada sam potpuna.

Kada se otvore vrata snova, šta se desi sa srcem?
- Otvara se i srce.

10.07.2016.

Ljudi velikog srca zajedničkim snagama stvaraju najbolje priče


Pripremila: Melisa Tabaković
Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Bosna i Hercegovina ima one na koje je ponosna. Ima one koji su hrabri, koji su spremni zajedničkim snagama ostvarivati nove uspjehe. Timski rad uvijek ih stvara, a njemu doprinosi podrška, jer se prave vrijednosti moraju prepoznati. Uobičajeno je da je sport dio ljudske kulture i da se sloboda u sportu izražava sportskim stvaralaštvom. S toga, moramo znati prepoznati trud i zalaganje, ogromnu želju onih koji putem sporta stvaraju najbolje priče.

     

U Sarajevu će od 9. do 18. jula biti održano Evropsko prvenstvo B divizije za košarkaše u kolicima. Pored BiH kao domaćina na prvenstvu će učestvovati Rusija, Francuska, Irska, Slovenija, Hrvatska, Austrija, Portugal, Litvanija i Latvija. Prvenstvo će biti igrano u sarajevskoj dvorani Ramiz Salčin, a očekuje se dolazak blizu 230 gostiju iz 16 zemalja svijeta.
Sport je uvijek ogledalo društva. Ogledalo koje moramo čuvati i iz njega prenositi ono što vidimo u nastojanju da takav odraz duže traje, prenosi i uči nas. Sport zaista može mnogo. Koliko ovo prvenstvo znači za našu zemlju, zemlju koja je domaćin i koliko su zapravo svjesni njegovog značaja oni koji su ovdje zaduženi za sport, te koliko je svaki novi izazov uz podršku također, od važnosti, odgovorio nam je Alaga Pašić, direktor naše reprezentacije.

- Prvenstvo za košarkaše u kolicima se po prvi put održava na ovim prostorima i to je jedan historijski događaj za BiH. Ovaj događaj ima veliki značaj za BiH, kako ekonomski tako i turistički, ali ipak posebno za promociju sporta u BiH. Ovo je velika šansa da se vidi i značaj bavljenja sportom kod invalidnih osoba. Nažalost, institucije koje se bave sportom u državnim organima i koje primaju nadoknade za isto, ne opravdavaju svoje postojanje. Putem medija svaki dan imamo sve više podrške što je od velike važnosti za promociju ovog sporta. 11. jula u 19 sati je otvaranje Evropskog prvenstva, a nakon toga je i prva utakmica između Bosne i Hercegovine i Portugala koja ima višestruku ulogu za naš tim. Rezultat nam je veoma bitan na početku kako bi dobili veće samopouzdanje. Iskoristit ću priliku i pozvati naše prijatelje, publiku, da nas podrže. Dođite u dvoranu Ramiz Salčin da zajedno trijumfujemo.

  

Svijet sporta ima svoja očekivanja, ima svoje ciljeve. Ciljeve koji imaju svoju snagu, koji nas uče da vidimo drugačije i da one koji ih ostvaruju poštujemo zbog onoga što jesu. Ponos. Pobjednici. Jedan od njih jeste i Ramo Rekanović.

- Naš cilj jeste plasman u A diviziju gdje nam je i mjesto, jer mi kvalitetom sigurno to zaslužujemo. Kada je riječ o protivnicima svi su podjednako jaki, ali smatram da su Francuzi i naš tima za klasu bolji od ostalih. Publiku pozivam da dođu i da nas bodre, zaslužujemo to. Nadam se da će dvorana biti puna, te da ćemo prvu utakmicu otvoriti pobjedom.

   

Ulaz na utakmice bit će slobodan, a 11. jula u 20 sati reprezentacija BiH odigrat će prvu utakmicu s Portugalom.

           

Duh sporta egzistira u sportskom stvaralaštvu, u borbi u kojoj se rađa duh ljudskosti, duh sporta, onakvog kakav istinski jeste. Duh sporta koji nije samo odnos čovjeka prema sportu, nego i prema životu.

Svi za jednog, jedan za sve! Budimo podrška onima koji to zaslužuju!

09.07.2016.

"Plamen ljubavi" zauvijek mora da gori u srcima

Kroz emotivni umjetnički izričaj podstaći druge ljude da razmisle o nastavku života donošenjem ispravnih odluka

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca koje nastoje sačuvati mir, vjeru, nadu i ljubav. Ljubav stvara čovječanstvo. Ljubav je umjetnost i njen plamen nam je neophodan. Upravo jedan takav, Plamen ljubavi poklonila nam je sarajevska vokalna grupa NO LIMIT. Riječ je o pjesmi koja govori o skorijoj mračnoj prošlosti u našoj državi, o želji da se izađe iz bunila i okova prošlosti, nepravde, neimaštine, negativnosti i mržnje, kako bismo pokušali nastaviti živjeti u "normalnom" društvu ne zaboravljajući prošlost. Ona je tu. Neizbrisiva, bolna i ne može se zaboraviti.


    

Kroz ovaj emotivni umjetnički izričaj htjeli su podstaći druge ljude da razmisle o nastavku života donošenjem ispravnih odluka, uživanjem u sadašnjem trenutku, poštivanju jedni drugih, iscjeljenju, pomirenju, kako bismo svi zakoračili u svjetliju budućnost.
Da bismo koračali ka svjetlijoj budućnosti neophodno je ponavljati zašto nam je važan Plamen ljubavi.

Negra: "Plamen ljubavi" nikada ne smije da se ugasi i uvijek treba da tinja u nama. Dok on tinja i barem povremeno izlazi na površinu, znamo da smo živi i da nade još uvijek ima. Na nama je da odlučimo da li ćemo taj plamen iskoristiti za budućnost ili ostati živjeti u prošlosti, da li ćemo njime hraniti ljubav, poštenje, toleranciju, pozitivu ili mržnju, zlobu, negativu ...
"NO LIMIT" je odlučan da ide ka ovom svijetlijem putu, da odbaci predrasude, mržnju i zavist, da prenese poruku ljubavi. Poštujmo i održavajmo sjećanje na prošlost, ali gradimo budućnost, da oni koji ostaju poslije nas nauče da plamen ljubavi zauvijek mora da gori u srcima!

  

Alen Hadžić Morris, Ajsela Zoronjić, Negra Čičić, Andrea Krasnić i Nedim Bašić udružili su svoje glasove kako bi poslali poruku mira i ljubavi. Zbog toga naš glas podrške dajemo vrijednostima koje imamo. Bez granica.

08.07.2016.

Predrasude ometaju da vidimo dalje, bolje i plemenitije, suze nam vidike, ubiju čiste i iskrene emocije

Vid spoznaje treba da bude iskustvo i pružena ruka

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Prvi korak prema promjeni je svjesnost, drugi je prihvatanje. Prilikama koje pružamo jačamo ljudskost, jer je važno da se ne izgubi. Predrasude moramo rušiti. Moramo rušiti temelje nepravednog ponašanja prema onima koji to nisu zaslužili. Vid spoznaje treba da bude iskustvo i pružena ruka. Mijenjajući naše misli mijenjamo svijet oko sebe zajedničkim snagama kroz svijet kulture. Tome su u ovoj priči doprinijele: Sabrina Begović Ćorić, Sanela Krsmanović Bistrivoda, Merima Lepić, Alena Džebo i Irma Alimanović.

Koliko nam predrasude oduzimaju i da još jednom zajedničkim snagama ukažemo na važnost pružanja jednakih šansi, pogotovo kada je riječ o djeci, te da ih zajedno rušimo i kao individue, ali i kroz profesiju kojom se bavimo?

Sabrina: Živimo u društvu nejednakih šansi, svaki dan smo svjedoci nepravde i nažalost smo naviknuti na nemoć da mijenjamo stvari. Da nepravda ne bi postala pravilo moramo raditi na edukaciji i senzibiliziranju društva na različitost.
Koliko je važno da se ovaj proces dešava kroz svakodnevnicu toliko je važno da se odvija kroz kulturnoumjetničke sadržaje i ono što se danas zove "projekti". Nažalost, donatorska politika je takva da su najčešće projekti koji su dobro konstruirani na papiru, bivaju dobitnici grantova za realizaciju, no, svaki od tih projekata predstavlja barem mali pomak. Važno je da se edukacija i senzibilizacija na različitost primjenjuje u odgoju novih generacija. Djeca kada se rode ne znaju za razlike, za podjele i nemaju predrasude jedni prema drugima, mi smo ti koji ih učimo i što više ih učimo da smo svi jednaki time dobivamo zdravije društvo, a oni odrastaju cijeneći jedni druge.

             

Sanela: Predrasude uvijek odmažu. Odmažu nam i u profesiji, ma čime da se bavimo, odmažu nam i u našem privatnom životu. Jednostavno, suze nam vidike, ubiju čiste i iskrene emocije, a bez toga ništa ne možemo raditi kvalitetno. Kao glumica jesam ili se barem trudim biti otvorena uma i srca, te raditi svoj posao bez predrasuda prema kolegama, situaciji, svijetu ... pogotovo kada je riječ o djeci, jer djeca jednostavno imaju rješenja koja su tako pametna, a dolaze iz srca. Mnogo, ali mnogo crpim iz njihovog rada i mislim da je moje bivanje na sceni oplemenjeno kako raste moje iskustvo rada sa djecom.

            

Merima: Često me pitaju kada se osjećam privilegovano i šta je za mene gluma. Stavljajući to dvoje u jednu rečenicu, dajem jednostavan odgovor. Gluma je privilegija. Stajati na sceni je posebna vrsta privilegije i individualnog, "kontrolisanog", a opet slobodnog hedonizma. Zadovoljstvo koje vas podstiče da ne budete pasivni posmatrač svoga života. Stojim čvrsto iza mišljenja da glumac može mijenjati svijet, ma koliko pretenciozno zvučalo. Zaigrani glumac, plemenitih zadataka, kroz proces mijenja sebe i prvenstveno tako, istinski mijenja svijet. Ako sa tom mišlju živi, radi i stvara bez predrasuda, onda je bogati sretnik, poput onoga koji se useli u novi stan, a neko mu pokloni cijelu biblioteku. Samo na primjer. Obzirom da je sreća širok pojam, sa sasvim malo ulaganja, predrasude su sa druge strane kao radnja sa preprekom, čije savladavanje treba biti intenzivno.
Predrasude nas uvijek odvlače od suštine onoga što nam je istinski važno. Ometaju nas u upoznavanju i u tome da okolini pristupimo sa više žara koji nas uvijek može odvesti u samo jednu istinsku vrijednost, a to je sam čovjek. Tako glumac, privilegovan profesijom, žarom i bez predrasuda čini sebe i druge kvalitetnijim čovjekom, koji ima cilj da gradi budućnost i dijeli je sa okolinom bez uzdržavanja.
Najveći žar posjeduju djeca. Najjača vojska, za čije predrasude, najčešće odgovaraju stariji. Zato smatram, da oni, upravo kao najjača vojska, moraju i mogu, poput zaigranog glumca sa jakim htjenjem, starije povesti na ugodan put bez predrasuda koje ih ometaju da vide dalje, da vide bolje, da vide plemenitije. I taj put, osim volje, ne košta ništa.

             

Alena: Važno je da pokažemo svaku individuu, razmišljanja, očekivanja, strahove, odnos prema društvu. Želja svakog čovjeka je da bude priznat i prepoznat u društvu. Meni lično i kao glumici, umjetniku i kao čovjeku dragocjeno je baviti se dušama ljudi, djece, koji su uglavnom sklonjeni iz javnog života. Njihova iskrena emocija, nevjerovatna energija i spremnost da podijele svoje najintimnije priče, diraju svakog posmatrača, gledaoca, koji se i sam treba prepoznati u tim pričama.

  

Irma: Predrasude nas svakako sputavaju i ograničavaju, a svakim danom smo svjesni raznih podjela i širenja straha od "drugačijosti". Kao ljudi smo postali mnogo zatvoreni, puni nepovjerenja i vrlo rijetko spremni da se istinski otvorimo prema drugome, da učimo od drugog, proširimo znanje i prevaziđemo taj strah, predrasudu, površno mišljenje o nekome/nečemu. Kroz svoju profesiju, kao glumica, učila sam i trudim se razumjeti čovjeka, ma kakav on bio, sa svim njegovim slabostima, manama, vrlinama, ogromnom snagom i neprocjenjivim potencijalom koji svako od nas ima. Učila sam ne osuđivati svoj lik koji igram. Mislim da je jako važno biti iskren prema sebi, a samim tim se pokušati istinski, bez pretvaranja, otvoriti prema svima i crpiti pozitivno, nadahnjujuće, pa i pouku iz odnosa sa drugim, drugačijim. Meni su ljudi inspiracija i svakodnevno upijam i posmatram svijet oko sebe. Umjetnost nudi saosjećanje, razumijevanje, razvija empatiju prema drugačijem. Djeca su čista i iskrena. Mi smo ti koji ih oblikujemo kao i društvo u kojem žive. Ne mislim da danas svi imaju jednake šanse, mada bi trebali, pogotovo djeca. Svako dijete će sasvim spontano prići drugom djetetu u parku i pridružiti mu se u pijesku, a mi odrasli smo ti koji ćemo možda zazirati od neke vrste "drugačijosti" i graditi brane, sužavati kapacitete ovog malog bića.
Smatram da se mnogo toga može postići kroz obrazovanje, ali nisam sigurna da danas, gdje mi živimo, možemo reći da idemo u pravom smjeru i da napredujemo. Ali kroz nekoliko divnih projekata tetarskih radionica za djecu sam uvidjela koliko se može postići u radu sa djecom kroz samo sedam dana. Tu mi se otvorio jedan čitav novi svijet u edukaciji i radu sa djecom. Svijet pun izazova u svakodnevnom napredovanju i učenju. Navest ću primjer da u jednoj grupi od šesnaestero djece su bila djeca uzrasta od deset do petnaest godina, različitog socijalnog statusa, porijekla, dolazila su iz različitih gradova iz BiH. Učesnici/e su također bila djeca iz SOS Dječijeg sela iz Sarajeva. Prvi dan sve vidljive razlike su isplivale i djeca su se grupisala. Rijetko ko se htio uhvatiti za ruke sa nekim drugim, ali već drugi dan i narednih dana sve razlike su samo nestajale i djeca su se otvorila, radila vrijedno, učila, razmjenjivala iskustva, iskazivala svoja mišljenja, kreirala. Postali su otvoreniji jedni prema drugima i prihvatili su jedni druge. Postali su pravi tim i na kraju prijatelji. Tu sam shvatila koliko je teatar, odnosno umjetnost jak alat u radu sa djecom i mladima i kako im pomaže da izrastu u otvorenije pametne mlade ljude koji će znati šta žele i koji će moći doprinijeti zajednici u kojoj žive na najbolji mogući način. Svako dijete ima svoj potencijal, bitno je otkriti ga, usmjeriti, dati mu podršku i ono samo traži svoj put dalje. Također, nedavno sam radila na mjuziklu "Annie" koji govori o djevojčici iz sirotišta i prati njenu priču. Sva djeca, koja su igrala u mjuziklu su pokušala razumjeti i staviti se u njenu situaciju odrastanja u sirotištu i bez podrške roditelja. Već u startu su bili različiti, ali su kroz proces pričali jednu dirljivu, nadahnjujuću priču koju bih voljela da vidi što veći broj djece.
Mislim da nam nedostaje ovakvih projekata, predstava, edukativnih radionica za djecu i mlade i kada bi na neki način bili dio obrazovnog sistema mogli bismo mnogo postići. Jedan od primjera je i da sva djeca nemaju iste šanse i priliku za odlazak u teatar u sklopu svog osnovnoškolskog obrazovanja, što je jako tužno. I dalje strane organizacije jako mnogo rade na edukaciji ovog tipa, ali i sve veći broj pojedinaca tako da se nadam ipak boljim vremenima. Pitanje koje mi se vrti po glavi jeste: Kakav mi primjer dajemo djeci? Trebamo krenuti od sebe, uvijek, a različitost naš je blagodat.

  

Važno je da zajedno pomjeramo kamenčiće da bismo na kraju uspjeli pomjeriti i
planinu.

02.07.2016.

Vrijednosti našeg društva sa izrazito jakom voljom na putu prema uspjehu

Sport je jedna od najboljih promocija i mnogi bi to što prije trebali da shvate

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Stvaralaštvo u sportu ostaje izraz ljudske slobode, za one talentirane čija je volja izrazito jaka na putu prema uspjehu. Oni koji imaju motiv, želju i san, na svoj, ali i na teži način ipak uspjevaju u tome, jer ukoliko posmatramo našu sredinu i "pruženu podršku" možemo reći da to čine u gotovo nemogućim uslovima. Mijenjati se možemo, malim koracima tako što ćemo svakodnevno učiti cijeniti vrijednosti koje imamo, a imamo ih. Imamo one na koje jesmo ponosni. Još jednom tvrdimo da naši sportisti jesu ono najbolje i da značaj sporta treba da bude sadržan u njegovom pozitivnom doprinosu, jer je dio kulture. Sportisti su simbol borbe i istrajnosti i da bismo stvarali pozitivne priče, dovoljna su nam imena naših vrijednosti - Senjamin i Benjamin Burić.

  

Želja i borba u skladu sa uslovima koje naša zemlja "pruža" svijetu sporta, su bili prisutni, nažalost nismo se uspjeli plasirati na još jedno SP, tvoj kratki rezime na dvije baražne utakmice?
Senjamin: Imajući u vidu kako nas podržavaju institucije koje bi trebale, smatram da smo mi napravili dobar rezultat. Ukoliko nas budu bolje pratili u budućnosti, možemo očekivati i bolje rezultate. Što se tiče odigranih utakmica, protivnička ekipa Švedske bila je bolja u prvom susretu koji nismo smjeli izgubiti sa toliko razlike i zato su oni izborili plasman, a ne mi.

Ono čega se moramo dotaći, u nastojanju da mijenjamu takvu sliku, da bi vrijednosti bile vrijednosti i priznavale se kao takve, živimo u sredini u kojoj se uglavnom priznaje samo pobjeda, a jako teško ili nikako se ne podnosi poraz uz komentare u kojima se vrlo često zaboravlja da ste ipak vi na terenu, koliko se i iz pobjede i iz poraza može naučiti, u vidu vodilje za dalje?
Benjamin: Živimo u državi gdje se ni pobjeda ne smije slaviti kako treba, a o porazu da i ne govorim. Pritisak kada igraš za Bosnu i Hercegovinu je zaista veliki, no kada voliš svoju zemlju, navikneš se na to i živiš s tim. Poraz uvijek pokaže neke stvari koje moraš mijenjati, tako da se iz toga mora i učiti. Pobjeda znači da ideš dobrim putem i da se treba raditi još više, tako da nas i to uči. I pobjede i porazi donose uvijek nešto novo.

Koliko je svaka podrška važna, da bi i uspjeh i očekivanja mogli biti veći, ono što je rukometu u našoj zemlji potrebno?
Senjamin: Kod nas su shvatanja drugačija. Mi prvo trebamo napraviti nenormalan uspjeh pa da nas neko podrži, ali i tada podrška zna biti pod upitnikom. Primjer su nam i mladi košarkaši, koji također nisu adekvatno podržani za svoj uspjeh. Smatram da je u ovoj državi sport jedna od najboljih promocija i da bi mnogi trebali to što prije da shvate.

Zašto je važno da sport bude pokretač pozitivnih društvenih promjena, šta je ono što sport i sportisti mogu, a drugi nažalost iako su tu u to ime još uvijek u mnogim pokušajima nisu uspjeli?
Benjamin: Ljudi jednostavno vole vidjeti mlade momke koji kada izađu na teren bore se za grb svoje države. Iako se loše stvari dešavaju u njoj, svaki tračak koji donosi nadu da se pobjegne od takve, loše svakodnevnice vrijedan je pohvale, da ljudi ne razmišljaju samo o tome kako preživjeti naredni dan. Sport jeste pokretač pozitivnih promjena i stoga mi koji se sportom bavimo nastojimo da naša publika uživa i koliko toliko preživljava sretne trenutke, jer mi se na svoj način borimo za našu zemlju.

  

Nove sezone u novim klubovima, prvo razdvajanje, očekivanja i jeste li već isplanirali što češće susrete i iskustvo koje nosite nakon tri sezone u Gorenju?
Senjamin: Da, prvi put se razdvajamo. Vidjet ćemo kako ćemo to preživjeti ... Sve je spremno, izračunato i nadam se da će nam dobro doći razdvajanje.
Benjamin: Odlučili smo se rastati na kraju godine, a prelijepe tri godine u Gorenju ostaju za nama, a mi ćemo da kažem to tako, pokušati i pojedinačno, a ne u paru igrati. Ovo je prvi put da se Senjamin i ja susrećemo sa najjačim ligama na svijetu u rukometu. Iskreno to smo i željeli. Očekivanja su da se pokažemo u što boljem svjetlu. Također i da otvorimo put za naše sportiste iz Bosne i Hercegovine da dođu igrati i te lige, jer jedni drugima smo podrška.

Samouvjerenost kroz zajedništvo timskog rada, ali i faktor sreće u sportu donose?
Senjamin: Tim podiže nivo samouvjerenosti svakom pojedincu i ukoliko unutar njega sve dobro funkcionira, s tim dolazi i sreća i naravno tada su i rezultati najbolji.

01.07.2016.

Zajedničkim snagama možemo postići mnogo više, jer djeca su naša budućnost

Pružanjem jednakih šansi stvaramo pozitivne članove zajednice, jačamo našu državu

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Postoje oni koji još uvijek snagom svoje želje čine sve za dobrobit koja je usmjerena prema drugima. Srcem za timsku igru poput temelja ljudskog postojanja u nastojanju da opstane. Prijatelji koji nesebično dijele svoje znanje i iskreno se raduju svakom uspjehu čvrsto hodajući stazom svoje misije, jer prepreke se mogu savladati odlučnošću, odvažnošću i marljivošću stvarajući nova prijateljstva nastalih respektom, jer svako dijete je pobjednik. Ne smijemo zaboravljati da zahvaljujući dobrim ljudima stvaraju se novi šampioni, stvaraju se pozitivne priče, jer živjeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće. Jedan je od osnivača ŠF Respekt i zajedno sa djecom i saradnicima sportskim duhom briše razlike koje su drugi nametnuli – Emir Hujdur.

Timski rad svih nas kada je riječ o ovakvim pričama za timsku igru djece od važnosti je jer?
- Novo vrijeme uz savremene tehnologije donosi jedan veliki problem, a to je sve slabija socijalizacija kako odraslih tako i djece. Iz tog razloga osnovni cilj ŠF Respekt je socijalizacija djece. Pokazati im da se zajedničkim snagama može postići mnogo više, kako na terenu tako i u životu. Naš zadatak, odnosno zadatak trenera, roditelja, javnosti jeste podržati ih i pažnjom dati jasan dokaz da je to jedini ispravan put ka uspjehu koji u ovom slučaju znači postati pozitivan član zajednice.

  

Stigla je i nagrada Sportskog saveza BiH za doprinos sportu, koliko to priznanje znači, zbog svega onoga što se do sada uradilo?
- Dobili smo potvrdu da je put kojim idemo ispravan, da se pozitivne vrijednosti cijene i naravno podstrek za budući rad. Timskim radom smo došli do velikog priznanja. Uz djecu, trenere, roditelje, zajednicu i ostale medije, vaše praćenje od samog početka također ima udjela u priznanju.

  

Imate svoje kodekse ponašanja, koliko su nam oni bitni, jer nažalost mnogi ih često zanemaruju?
- Dugoročni plan ŠF Respekt je postati stabilna, samofinansirajuća organizacija. Osnovni uslov je uspostavljanje sistema, a jedini ispravan način je definisanje prava i obaveza. U ovoj fazi kodeks ponašanja ima zadatak djecu osloboditi pritiska od strane roditelja/staratelja i trenera što je danas evidentan problem. To znači pustiti dijete da bude dijete, da bude savršeno u svoj svojoj nesavršenosti, bez osuda, bez razlika. Također, kodeksom uspostavljamo odnos međusobnog poštovanja unutar škole kao i odnos prema suparničkoj ekipi na utakmici.

  

Nove saradnje ostvarene, kao i saradnja sa NSBiH, koje su zapravo i podrška koja je neophodna, predrasude još uvijek postoje, ali ovakvim pričama postepeno ih rušimo, koliko ste vašim viđenjem uspjeli u tome?
- Najbolji pokazatelj uspjeha je konstantan priliv novih članova kao i podrška društva koja je svakim danom sve veća. Očekujemo još konkretniju podršku koja bi nam omogućila uključenje u takmičenja čime bi naša misija još više dobila na značaju. Vrijedi spomenuti da prilikom odigravanja prijateljskih utakmica naši suparnici imaju sve manje predrasuda i smatraju nas dostojnim protivnicima.

  
  

Svaka nova priča nam je od velikog značaja, da isplovi i da se izbori i traje, baš kao i priča ŠF Respekt. U našem gradu još jedan klub, plivački klub Spid, trenutno prvi i jedini u BiH za osobe sa invaliditetom, još jedna nova nada i dokaz da ova zemlja ima ljude koji su poput Vas spremni se boriti za prava koja imamo, za jednakost. Možemo li zajedničkim snagama apelovati na sve one koji još ne reaguju, a trebali bi, šta uskraćuju sebi oduzimajući djeci koja putem sporta i vama koji ih usmjeravate i držite na okupu, ostvarujete rezultate i stvarate jednu predivnu sliku?
- Djeca su naša budućnost i pružanjem jednakih šansi stvaramo pozitivne članove zajednice, a samim tim jačamo našu državu. Primjer PK SPID je za svaku pohvalu i dokaz da ima još ljudi spremnih da budu promjena koju želimo da vidimo. Vjerujem da će nesebična djela biti prepoznata kako institucionalno tako i individualno i rezultirati stvaranjem boljih uslova za realizaciju istih.

Respekt kroz sport je?
- Sport je "medij" kojim se šire poruke mira, jednakosti i prijateljstva među ljudima. Redovna fizička aktivnost je zapravo jedan je od ključnih faktora za zdrav/pozitivan život. Tokom sportskih aktivnosti djeca se pripremaju za život, grade mehanizme koje će kasnije koristiti u životu. Prihvatanje poraza i uživanje u uspjehu skoro je najbitniji preduslov za razvoj stabilne ličnosti.

30.06.2016.

Svačiji život nosi sa sobom i svoju priču

Oslobodimo se neznanja i predrasuda i učinimo život vredan življenja

Piše: Milena Marinković


Živimo u vremenu otuđenosti u kom svako gleda na neku vrstu koristi, bilo da je reč o prijateljstvu, ljubavi ili uopšte međuljudskim odnosima. Sve više se otuđujemo jedni od drugih, živimo u neznanju. Sve više smo skloni donošenju pogrešnih sudova o nekome upravo iz sopstvenog neznanja, gordosti i uobraženosti. Ljudi su skloni donošenju pogrešnih zaključaka o mnogim stvarima i idu toliko daleko u tome da neki čak uživaju tako što će nekoga poniziti, uvrediti i omalovažavati, misleći da su na taj način uzdigli sebe, da su bolji od drugih, jači i moćniji. Međutim, ni sami nisu svesni u kakvoj zabludi žive i da samo na taj način hrane svoj već narušeni ego i bolesnu sujetu. Predrasude su unapred donesen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje. To su obično negativni stavovi prema drugim ljudima.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svešću, te trebaju jedni prema drugima postupati u duhu bratstva.
Veoma dobro znamo da je čovek po svojoj prirodi veoma sklon donošenju pogrešnih zaključaka i stavova i to je veoma štetno i veoma negativno se može odraziti na ostale pojedince i društvo. Zbog toga se treba osoboditi predrasuda, ne donositi prerano zaključke u vezi bilo čega. Svakom treba pristupiti sa iskrenom dozom ljubavi i razumevanja i pružiti ruku mira i prijateljstva. Živimo slobodno i dopustimo i drugima da žive na isti način. Prihvatimo različitosti, prihvatimo sve ljude oko sebe. Svi smo isti pred Bogom i zato ne treba praviti nikakve razlike ni podele, bilo da su verske, nacionalne niti bilo koje druge vrste. Živimo u miru i ljubavi. Svakoga trebamo saslušati, pre nego što dopustimo sebi za pravo da nešto kažemo. Svačiji život nosi sa sobom i svoju priču. Niko od nas ne gazi život istim cipelama. Neko gazi kroz život, a nekog i sam život pregazi. Teško je živeti sa podsmehom i osudom okoline i društva, teško je živeti sa svim tim negativnim stavovima koji se formiraju na osnovu običnih glasina, pre nego se sasluša prava priča i upozna čovek. Niko od nas ne želi biti siromašan, bolestan ili drugačiji na neki način, svako želi ljubav, sreću i topao dom. Pružimo svakom priliku da uspe u životu ili da bar pokuša popraviti svoj život. Ne okrećimo leđa jer se nikad ne zna šta nam život nosi i šta koga čeka. Danas jesi - sutra nisi.
Svi ti što osuđuju, mogu već sutra biti na istom mestu - osuđeni i osetiti na svojoj koži iste reči i poglede istih ljudi i postati nova žrtva predrasuda. Zato, svakom je već dosta svoje muke da bi mu još i mi dodavali so na ranu. Mnogi ljudi izađu iz svega kao pobednici, iz svih životnih borbi i nekima se trebamo diviti umesto što ih gledamo podrugljivo. Posebno želim da naglasim da kada je reč o deci, predrasuda ne sme biti. Nije važno da li su neka deca ometena u razvoju ili sa posebnim potrebama, treba samo da nam je jasno da su sva DECA ANĐELI KOJI HODAJU ZEMLJOM, anđeli sa krilima, a svi mi koji ne vidimo ta krila imamo veliki problem.

  

Učimo decu da se međusobno vole, poštuju, pomažu. Budimo im primer, pokažimo im da nema podela kada su ti mali anđeli u pitanju i da zaslužuju svu ljubav ovoga sveta jer su najčistija i najiskrenija bića koja hodaju zemljom. Učinimo im detinjstvo lepšim, zapravo, pokušajmo ga pretvoriti u bajku jer to svakako zaslužuju. Nikad nije kasno odbaciti predrasude, pa prvo počnimo od dece. Pružimo svakom ruku razumevanja, prijateljstva i ljubavi. Oslobodimo se neznanja i predrasuda i učinimo život vredan življenja.

30.06.2016.

Svojom igrom očarava sve prisutne, ostavljajući bez daha maestralnim prenošenjem intenzivnog doživljaja

Neki su stvoreni da onim što rade nastoje mijenjati svijet, užitkom koji samo kultura nudi

Iz našeg ugla: Aldijana Selimbegović
               Meliha Hadžimehmedagić


Svaki stvaralački put uvijek nas iznova uvjerava u bogatstvo i punoću, jer uvijek postoji dublji smisao čarolije koju kultura nudi. Imajući u vidu da naše društvo pokušava biti savremeno na pogrešan način i sa pogrešnim ljudima, naša želja je da istaknemo one koji zaista vrijede. Pozornost publike plijeni tako što ostavlja neizbrisiv utisak svojom nenadmašnom pojavom, a zatim nas omađija izvedbom u toku koje zaboravljamo da sjedimo među ostalim gledateljstvom i povjerujemo da je sve što se odvija na sceni samo za naše oči i u tom trenutku, jedino istinito. Šireći umjetnost u ovoj zemlji, ali i dalje obavlja misiju koju ćemo mi nazvati misijom kulturnog osvještenja, jer neki su stvoreni da nam požele dobro. Neki su stvoreni da onim što rade nastoje mijenjati svijet, užitkom koji samo kultura nudi, imenima koja se izdvajaju – Alban Ukaj.

               

Ime kojem je teško odoljeti ukoliko pratimo njegov rad zbog magične izuzetnosti gdje u svakoj sceni, bila na platnu ili daskama koje život znače unosi sebe i doprinosi uspješnim formulama stvaralaštva, bile one stare ili nove. Ponovit ćemo da je danas teško udovoljiti svim kriterijima, gotovo je nemoguće garantirati da će svaka posjeta teatru učiniti dostupnom njegovu snagu, njegovo ushićenje, nezavisnost, ali ne i sasvim. Ne sve dok imamo imena koja doprinose, ali i publiku koja to prepoznaje.

  

Za nas je zajedno sa svojim kolegama igrao i na tankoj žici između pozorišog i privatnog uz ogromnu dozu odgovornosti, jer nije jednostavno progovoriti. Nekada je to najteže, a kada to učinite to može promijeniti i vaš i nečiji život. Potaknuti. Zahvaljujući umjetnosti, umjetnicima, zahvaljujući i Albanu, koji svakim svojim dahom žive tu istu, po ko zna koji put ponavljamo da ih moramo cijeniti, jer onim što nam prezentiraju bude ono nešto možda i preduboko zakopano u nama što nas jede, nešto što nas u tom momentu čini i tako bliskim, nešto što nas u tom istom i na čudan način tjera da se pokrenemo. I ne, ne okreću oni naš svijet naopako! Naprotiv, oslikavaju ga onakvim kakvim jeste. Na nama je hoćemo li i šta ćemo iz toga izvući.

  

Prava umjetnost jeste ona koja u nama budi osjećanja koja nas čine sretnima, ali i ona koja nas uznemiruju, ona koja daju motiv da i dalje plovimo, a ne tonemo. Životno iskustvo postaje stvaralačko, a sloboda umjetničkog izražavanja proizilazi iz osnovnog ljudskog prava na mišljenje i uvjerenja. Pozorište jeste mjesto u kojem se suočavamo sa svojim strahovima, sa svojim vlastitim mrakom, predrasudama, ali tražimo i svoje svjetlo. Tražimo izvore snage i želje. Upravo zahvaljujući Albanovoj sposobnosti da raznovrsnošću žanrova uspješno donosi sve likove koji mu se povjere, uz koncentraciju i maštu udružene bogatim detaljima, a najbogatijem od svega talentom koji posjeduje, nama koji smo redovna publika uspjeva izazvati sve pomenute reakcije. Zaista, fantastičan po svojoj ubjedljivosti, svojom igrom očarava sve prisutne, ostavljajući bez daha maestralnim prenošenjem intenzivnog doživljaja.

  

Pomenut ćemo i da je na prošlogodišnjem SFF-u upriličena i premijera filma Sabina K. u kojem također gledamo aktera ove naše današnje priče. Film koji budi u nama više ili manje duboko zakopane emocije, izvlaći ih na površinu i u vidu golemih suza slijeva niz obraze, začinio je i oplemenio svojom nezamjenjivom pojavom upravo Alban Ukaj.

  

Ne znamo da li je ovdje budućnost u jajima ili na nekom drugom putu gdje ne gori vatra, možda putu tišine, ali one koja odzvanja i da li će biti bolje kada neko pozvoni na vrata, nije isključeno, sasvim je moguće, ali znamo da su imena koja smo do sada izdvojili, zajedno sa Albanovim, budućnost. Budućnost kojoj treba dati šansu i prostor.
"Šta je, zapravo, umjetnost? Estetska vrijednost određena grupnom civilizacijskom osjećajnošću? Varljiva, možda nepostojeća oznaka za vrstu ljudske aktivnosti kojom čovjek sebe pokušava učiniti većim nego što jeste? Koliko god do sada bilo skovano različitih definicija, teško da je i jedna do kraja objasnila šta umjetnost jeste."

  

Umjetnost se prati, umjetnost se doživljava zajedno sa talentima koji imaju ono nešto što se zove ljudskost. Do publike koja sjedi u zatamljenom prostoru, ponekad i osvjetljenom, pronalazi put samo ono što je iskreno, a onim što Alban prenosi, naglašavamo još jednom, ukoliko pratite, znate da je tu sa razlogom, da je umjetnik, da je vrijednost.


Stariji postovi


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Maja Bunjevac


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com

Naša preporuka!
altteatar.com


fbl.ba


sartr.ba


pozoristemladih.ba


http://momentcatcherivana.blogspot.com


prekardasijan.ba


bootcamp.ba


sportinaklub.ba

Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
190574

Powered by Blogger.ba