_


07.12.2016.

"Dame biraju" – jer izazovi su uvijek u onom kreativnom

Altteatar - udruženje koje okuplja umjetnike koji strastveno, iskreno i odgovorno pristupaju svakom projektu

Iz našeg ugla: Aldijana Selimbegović
               Meliha Hadžimehmedagić


Put kojim kročimo kroz život rezlutat je niza odluka koje donosimo. Samo svjesnim sprovođenjem u djelo, odluke vode do cilja. Na putu se oblikujemo, uviđamo dokle seže naša borbenost i ambicija, razvijamo smisao za humor, maksimalno eksploatišemo talenat i sami sebi pokazujemo - kako kad se hoće, onda se i može. Ukoliko je korak vedar i rasplesan put ne mora biti mučan i gorak. "Dame biraju" odličan su izbor ako želite večer oplemeniti živahnom i vrckastom energijom nakon napornog dana ili sedmice.

  

Provokativna, začinjena dobrim humorom, predstava prikazuje goruće probleme današnjice poput nezaposlenosti. "Dame biraju" kod publike budi osjećaj poistovjećenosti, prepoznatljivosti, bliskosti sa petoricom mladića, koji rješenje svojih egzistencijalnih problema, pokušavaju pronaći na sve moguće načine, pa čak i kao striperi u noćnom klubu.

  

Teatar je zaista magija. Kada se magija dogodi, mogućnosti se šire. Važno je oslanjati se na iskustva drugih, uvažavajući posebnosti vlastitog okruženja, doprinositi stvaranju društva koje njeguje temeljne ljudske vrijednosti. Važno je razvijati programe koji će poticati mlade za rad u umjetnosti i kulturi, podizati nivo svijesti o važnosti kulture i umjetnosti u svakodnevnom životu.
Nakon što su osvojili regiju, te odigrali i 100. jubilarno izvođenje ove predstave u Mostaru, donirajući povodom mjeseca darivanja sav prihod od ulaznica u humanitarne svrhe – ženama oboljelim od karcinoma dojke iz Udruge "Novi Pogled" Mostar, simpatična ekipa u genijalnoj režiji Admira Glamočaka vraća se pred sarajevsku publiku.

  

Nezatomljiva karizma glumačkog ansambla, višeslojnost značenja, fore koje imamo potrebu prepričati onima koji nisu pogledali predstavu, ali na kraju ipak odustajemo kroz smijeh i suze, jer humor je neprepričljiv – sve to i mnogo više Damama je osiguralo reputaciju koju ništa ne može da sruši. Izaberite i vi, ako već niste, a ako i jeste, nije zgorega podsjetiti se i ponoviti gradivo. Jer oni će i ovog puta biti fantastični: Amila Terzimehić/Nancy Abdel Sakhi, Adnan Goro, Davor Sabo, Enes Salković, Sanjin Arnautović, Emir Fejzić i Dalibor Brkić/Damir Kustura.

  

Zahvaljujući osjećaju sa kojim se napušta sala (provjereno) da se naslutiti zaključak, da se jedan vid spasenja krije u tajni oslobođenja vlastitoga tijela i uma. Pronalaženje sklada između fantaziija, kreativnosti i pokreta, način je da se pobjegne od onog nemira koji čuči u rutinama, rasporedima i navikama.
Birati možete 13./14./15./16. 12. od 19:30 h na dobro poznatom mjestu, scena Amfiteatra Doma mladih. Jer izazovi su uvijek u samoj prirodi, u specifičnom načinu njenog izražavanja, neodoljive potrebe koja se krije u onom kreativnom.

06.12.2016.

"Tramvaj zvani žudnja" - jer svijet kulture oživljava i mijenja prostor, vrijeme, dopuštajući nam da udahnemo poseban zrak

Iz našeg ugla: Aldijana Selimbegović
               Meliha Hadžimehmedagić


Prava umjetnost jeste ona koja u nama budi osjećanja koja nas čine sretnima, ali i ona koja nas uznemiruju, ona koja daju motiv da i dalje plovimo, a ne tonemo. Životno iskustvo postaje stvaralačko, a sloboda umjetničkog izražavanja proizilazi iz osnovnog ljudskog prava na mišljenje i uvjerenja. Pozorište jeste mjesto u kojem se suočavamo sa svojim strahovima, sa svojim vlastitim mrakom, predrasudama, ali tražimo i svoje svjetlo. Tražimo izvore snage i želje. U svijetu u kojem se borimo za opstanak, svakodnevno, gdje nam pored sive, mnogi pružaju maksimum da dodaju što više crne boje, na sreću postoje i oni koji čine da druga strana bude vedrija. Bojama prošarana strana naših vrijednosti. Kroz svijet te čarolije dijelimo osjećaje. Svaki stvaralački put uvijek nas iznova uvjerava u bogatstvo i punoću, jer uvijek postoji dublji smisao čarolije koju kultura nudi.
Predstava "Tramvaj zvani žudnja" autora Tennessee Williamsa se ponovo izvodi na sceni Sarajevskog ratnog teatra. Termin igranja je zakazan za četvrtak, 08. decembar u 20 h. S toga je još jednom naša preporuka u jednosmjernom pravcu Sarajevski ratni teatar, da ne bismo izgubili ni iluzije ni nadu.

  

Drama "Tramvaj zvani žudnja", napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh. Također, po motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film "Blue Jasmine".
Predstava koja se i nakon više od pet decenija čini aktualnom, dijelom je zasebnog teatarskog programa "Teatarski opservatorij", a koji je Sarajevski ratni teatar pokrenuo sa ciljem afirmiranja mladih umjetnika/ica, glumaca/ica i reditelja/ica.
Tonovima svih nijansi, ova predstava zajedno sa svojim akterima, skriva u sebi cijelo bogatstvo, izdvaja jednu po jednu boju. Svaka kretnja, svaki pogled, osmijeh, histerija, sve djeluje snažno, a onog momenta kada osjetimo gledajući, možemo tvrditi da se između nas i aktera scene desilo nešto veoma jako. Jer svijet kulture oživljava i mijenja prostor, vrijeme, dopuštajući nam da udahnemo poseban zrak. Šalje svjetlost u dubine ljudskog srca što je dokaz da čarolija umjetnosti postoji. Neko je osjeti više, neko manje.

  

Koliko nas žudnja zapravo održava? Može li nas odvesti do mjesta za koje možemo reći da je naše?
Dina: Pokreće nas iznutra toliko da nam i fizički nešto radi. Pliće dišemo jer osjećamo neko uzbuđenje, treperimo jer nam noge žele ići prema onome za čim žudimo. Cijelo tijelo dobije poriv za akciju i emotivnu i fizičku. Čeznemo za nečim što je prošlo i što objektivno najčešće ne možemo opet imati i kada čeznemo neaktivni smo, bića koja samo dišu i uzdišu i živi smo samo u sjećanjima koja kod nas bude istu. A žudnja je življa i jača od čežnje. Ona nas održava živima. Publika je u krugu oko igrajućeg prostora i ne propušta ni sekund dešavanja na sceni. Zato se i bavimo ovim poslom, da makar jednu osobu dotaknemo, navedemo na razmišljanje, da joj držimo pažnju tako da diše s nama i izađe ako ne promijenjena, bar dotaknuta jednom akcijom, detaljem, pogledom. Mi puštamo da nas naši likovi dotaknu i promijene, odvedu tamo gdje nismo mislili da uopše možemo otići. Blanche vjeruje u iluzije i želi ih strasno, žudi za njima. Kao i svako živo biće sklona je greškama, ali i ona i ljudi u čijem se okruženju ona u predstavi nađe zaslužuju drugu priliku. Vi im dajte priliku time što ćete doći na predstavu.

  

Staša: Šta nas može spasiti ukoliko je naš unutarnji svijet narušen, tačan odgovor ne znam. Smatram da je to individualno i da svako sebe spašava onako kako zna. Žudnja nas može odvesti u ekstazu. Važno je da jedni drugima pružamo prilike, jer svi griješimo, na svoj način. A to nas i čini ljudima. Uz dozu iluzije i stvarnosti pozivam publiku da bude prisutna i da nađu ono za čime oni žude.

  

Samo rijetki su u stanju opravdati ovaj koncept prezentacije umjetnosti, koji je i sam po sebi umjetnost, jer svaki korak na sceni je korak napretka, korak inteligencije, korak talentiranosti onih koje cijenimo. Dolaze do izažaja samom energijom koju emituju sa scene, vibracijom koja putuje kroz redove publike i čini ih dijelom zbivanja drame, a riječima izgovorenim sa scene morate dopustiti da vas odvedu do srca iz kojeg te iste i dolaze, igrom koja očarava sve prisutne, ostavljajuću bez daha maestralnim prenošenjem intenzivnog doživljaja, užitkom koji samo kultura nudi, jer su na sceni Dina Mušanović, Staša Dukić, Alban Ukaj i Igor Skvarica.
Još uvijek postoje ljudi koje vrijedi upoznati, koji zaslužuju našu pažnju i vrijeme i treba ih izdvojiti.
Na prošlogodišnjem Internacionalnom teatarskom festivalu MESS predstava je dobitnik nagrade "Rejhan Demirdžić" za najboljeg/u mladog/u glumcu/glumici koja je pripala Staši Dukić. Predstava je također gostovala i na Internacionalnom festivalu studentskih i diplomskih predstava Your Chance u Moskvi.
Broj mjesta je ograničen, a rezervacije se mogu obaviti svakim radnim danom pozivom na broj 033 664 070. Blagajna SARTR-a će raditi od 18 h do 20 h na dan predstave.
Dobrodošli ste u teatar duše!

06.12.2016.

Da budemo ono što zaista jesmo

Odraz ličnosti i karaktera

Piše: Milena Marinković


Jedna od veoma bitnih stvari u međuljudskim odnosima je poštovanje. Poštovanje je stav, odraz kulture i vaspitanja. Da bi se razvilo poštovanje prema ljudima i svetu koji nas okružuje roditelji trebaju učiti decu od najranijeg detinjstva i pokazivati im na ličnim primerima šta je poštovanje i koliko ono znači i treba svakom čoveku. Kao i mnoge druge navike i osobine tako se i poštovanje nosi od kuće, kao i vaspitanje, pa nadelje kroz svet i život. U svetu u kome živimo, nažalost, postoji sve manje poštovanja, iskrenih ljudi i osećanja. Jako je bitno da budemo ono što zaista jesmo, da budemo dobra osoba i da pokažemo poštovanje prema svemu što diše i hoda, prvo polazeći od svojih roditelja, prijatelja, komšija pa do nepoznate gospođe u pekari od koje svakog dana kupujemo hleb. Uvek treba imati svoj stav, ali poštovati i tuđi, poštovati svačije mišljenje kao i razlikosti, jer čovek je čovek bez obzira na boju kože ili kose. Ipak, svi smo mi samo ljudi.

  

"Nije teško biti fin"

Tako malo je potrebno da nekom ulepšamo dan samo pozdravom i osmehom i zašto to ne bismo i uradili?! Zar je teško biti fin?! Veoma je bitno da nosimo u sebi dobrotu i da je iskazujemo na razne načine jer možda baš mi na svojim ličnim primerima pokažemo i drugim ljudima kako je malo potrebno za sreću i probudimo i u njima najlepša osećanja i ukažemo na ispravne stvari i istinsku radost i sreću. Ako ne poštujemo druge, kako možemo očekivati da neko poštuje nas?! Kao i mnoge druge stvari, sve u životu se zaslužuje i ja verujem da se dobro dobrim vraća, kad-tad. Prema svakom treba da se ophodimo na lep i prijateljski način. Ukoliko nam neko ne uzvrati istom merom to je samo njegov odraz ličnosti i karaktera, ne naš. Nikad ne trebamo trčati za nekim, niti moliti za pažnju, prijateljstvo, ljubav, ali uvek trebamo biti dosledni sebe i svog karaktera, ponosni i vaspitani na najlepši mogući način. Kada osetimo da nas neko ceni i poštuje, naš lik i delo, da je dobar i pažljiv prema nama, tad možemo u njemu prepoznati dobru osobu, nekad čak i najboljeg prijatelja, a u nekim slučajevima i pravu ljubav. Zato, pazite ko vas poštuje i kome uzvraćate istom merom. Sitnice su sreća, a za sreću malo treba. Bliže se praznici, sve sija, grad je okićen, a da li je i naša duša? Ovo je idealno vreme da se preispitamo šta smo bili protekle godine i šta su drugi bili prema nama. U vazduhu se već oseća slatka čarolija, bliži se vreme sreće, ljubavi i praštanja.

  

Trebamo dobro razmisliti ko nas je u ovoj godini činio srećnim, ko nam je uspevao izmamiti osmeh u najtežim trenutcima, ko je bio uvek tu za nas, bez obzira na to da li je bilo najteže ili najlepše ... Ko nas je čuvao, bodrio, bio nam oslonac i vetar u leđa. Ko nas je poštovao ... Vreme je da postanemo bolji ljudi, još bolji nego što jesmo i da svim tim divnim osobama koji krase naš život uzvratimo istom merom. Merom ljubavi, pažnje i poštovanja. I još jednom razmislite, ko je osoba koju možete pozvati u bilo koje doba dana ili noći. Zato, širimo ljubav, uživajmo u predstojećim praznicima čista srca i mirne duše obasjane ljubavlju.

29.11.2016.

Osjećamo i razmišljamo čarolijom i ljepotom iskrenih emocija

Utorkom u biblioteci - redovna programska aktivnost koja se realizuje u pozajmnom odjeljenju Trg Nezavisnosti 13

Pripremila: Aldijana Selimbegović



Svaki mjesec može da bude čaroban. Može da bude prepun emocija, u kojima se ogleda sva ljepota naše čarolije. Čarolije druženja. Čarolije ispisanih stranica. Stranica koje čine one najljepše boje. Boje kojima djeca boje svoju maštu. Jer je važno sačuvati je, izraziti svoje osjećaje na krilima njene ljepote. Osjećamo i razmišljamo. Čarolijom i ljepotom iskrenih emocija, jer one su u nama. Samo ih trebamo pustiti. Na pravi način. Tada znamo da smo uradili ono što je ispravno. Za našu djecu, nade naše budućnosti.

  

Riječ Jasmine Klico Hasanagić:

- Djeca imaju svoja očekivanja svaki put kada zakorače u čarobni svijet priče. Osluškuju njen tok, čekaju susret sa novim likovima, zamišljaju ih u njihovim pustolovinama i pridružuju im se u mašti. Slušaju, čekaju i prate tok priče pokazujući mimikom lica, iznenađenje. Djeca slušajući, čitaju, zamišljaju i razvijaju maštu. U priči je sve moguće i ostvarljivo. Napravili smo drvo dječijih prava povodom Međunarodnog dana dječijih prava. Dan državnosti čestitali smo domovini pjesmom "Djeca su vojska najjača", te crtali zastave Bosne i Hercegovine. Domovina se brani srcem!
"Pretresaju se pitanja važna – stigo je telegram od Novembra vlažna. Na listu žutu, mokrom od kiše, za Zimu ova poruka piše: Svoj sam posao obavio cijeli, zemlja je mokra, listovi sveli. Oblake tmaste slao sam svuda i svaka rijeka bujna krivuda. Šume su puste, zvijeri se kriju. Iz odžaka se laki prameni viju. Al' posljednje snage iz mene bježe, pa posao svaki svršavam teže. Već sam star i smrt na mene reži. Snježna Zimo, kočiju preži! Ti i sinovi uzmite prijesto! Šalje Vam Novembar pozdrava petsto". Sa ovom pričom Dragana Kulidžana zaokružili smo druženje u kutku biblioteke u mjesecu novembru. Idemo dalje u nove avanture priča koje nestrpljivo čekaju da budu ispričane.

  

Da, nestrpljivo. I mi im se radujemo. Da bismo zajedno otkrili nešto novo, nešto što će postati naše. Čekamo vas u našem čarobnom kutku svakog utorka.

28.11.2016.

Walk this way ...

Onaj ko izvuče mač iz trotoara ...

Iz našeg ugla: Aldijana Selimbegović
               Melisa Tabaković - Kolar


Ne možemo tvrditi da je bajka, u ovom slučaju, književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliće stvarno i izmišljeno. U ovoj priči nemamo ni vile, ni vilenjake, ni čarobnjake, ni patuljke ... zlikovci i vještice - prisutni. Prisutni uvijek na posebnim ili izvanrednim socijalnim događajima uz mjere sigurnosti. Svečanosti. I to onoj koja doprinosi da pronađete mjesta koja "vrijedi" obići u Sarajevu, ona "atraktivna". Za specijalne evente elite.

Onaj ko izvuče mač iz trotoara ...

  

Ta posebno urađena površina koja služi za kretanje pješaka, odvojena ivičnjakom na višem nivou doprinijela je traženju novog izraza koji negira sve ustaljene vrijednosti. Zbog apsurdnosti pojedinaca većine (nažalost), u bilo kojem trentuku na vremenskoj liniji, neki događaj može zadesiti bilo koju osobu, koji će tu istu, dovesti u direktan dodir s apsurdom. Prikazivanje ljudi ili predmeta u neprirodnom, komičnom ili izobličenom i deformiranom obliku. Spajanje nespojivog. Satira tragikomedije. Svečanost.

  

Ukoliko se poslužimo simbolikom brojeva, rekli bismo da je riječ o kreativnosti, ležernosti, maštovitosti i urođenom smilsu za humor. Slika beskrajnog uživanja, hodajući. Druželjubivost. Lojalnost i posvećenost. Nastojanje da se sačuvaju tradicionalni standardi i običaji po kojima se najbolje odvija život. Život koracima u određenom prostoru. Nemate plata, nemate za hljeba, a eto živi ste, hodate, znači može se! Čemu toliko buke? Zaista!
Njihovo vrijeme da se "osamostale", sagrade sagrađenu kuću. Nekoliko njih! Vezani jedni za druge, blizina je važna. Da mogu pomagati jedni drugima. Da kuća bude čvrsta, a ne klimava i nestabilna. Sve, dakako, sa privilegijama. Centra. I dok se tako pojedinci hvale apsurdima, neki ostave vrata širom otvorena. I za ta otvorena vrata, koja trebaju biti zatvorena, krivih nema. Ukoliko se ne probudimo neće ih ni biti. Velike cifre i dalje ćemo množiti sa nulom. 
Nizat će se apsurdi. Smijat ćemo se gorkim osmijehom. Imat ćemo sredstva koja će uklanjati fleke, koja će čistiti sve osim obraza. Ukoliko i njih budemo imali. Svako vidi onako kako hoće.
Razmislite, pazite kuda hodate i vežite se!

21.11.2016.

Ironija kao jezični izraz

Iz našeg ugla: Lejla Berilo
               Aldijana Selimbegović


Zamislite da (vi koji pratite naš rad) mi sada nakon šest godina počnemo pisati sa primjesama žutila ... Možete li to da zamislite? Ne možemo ni mi.

"Sve češće mi se događa da oko sebe zapažam obilje nečeg polovičnog čemu se odaje počast. Obilje nesigurnog, prikrivenog i krnjeg, a tako uvaženog. Možda prenaglo rastem. A možda prenaglo raste ovaj svet oko mene i gubi osećanje pravednosti i obraza. Nešto nije u redu."

Da, gubi se osjećaj za pravednost, obraz se gubi još češće, prenaglo se odrasta. Gubi se značenje privatnosti. Privatnost – onaj izraz kojim se označava društveni koncept prema kome svaki pojedinac može određene aktivnosti, te uz njih vezane predmete, mišljenje ili osjećaje zadržati za sebe. Dakle, privatnost osobe odnosi se na područje koje nije javno! Međutim, privatnost nestaje u vidu magle, nema granice ni za fizičku ni za informacijsku. Ako pustite ribu u posudu s vodom, nemojte misliti da ste joj dali slobodu. Pazite šta radite, oni prate! Prate i uređuju, prenose!
Da li je više išta čudno? Za lovu sve, čini se nikad je nismo imali tako malo da bi se moglo manje imati, a opet toliko se želi da se čini da će se za istu učiniti sve. Kada jasno sagledamo sliku koju imamo, možemo jedino ponovo postaviti pitanje, jesmo li htjeli ovakve poruke? Odgovor bi trebao biti: NISMO!
Prenaglo raste ovaj svijet oko nas i gubi se osjećaj pravednosti i obraza. Nešto nije u redu ...
Neznanje je uvijek spremno da se samo sebi divi. Velika borba štetnih stimulatora. U razgovoru sa samim sobom najteže je sačuvati obraz onog drugog. To vladajući ovdje najbolje znaju! A nije grijeh biti pismen! Prije smo "hvatali" nove riječi od profesora, službenika, šalterlija ... I danas to isto radimo, samo to više nisu iste riječi! More bit da se vremena mijenjaju, a i ljudi! Ondan bi svakako trebali i reći nešto o visokim zvaničnicima večernje škole ... oprostite ... akademske zajednice! Lektori, recenzije, doktorati, sve pada u vodu kad oni budnu kadri napisati, oprostite nam još jednom, plagirati knjigu! Pa im promakne, neznam. Željeli su reći ne znam. Helem, dok plagijator proda svoj doktorat pod knjigu studentima, haos nastane. Htio - preko trnja. A na šalterima all over čaršija, jezik koji više ne poznajemo. Miris bureka, tragovi jogurta, zamašćene košulje i poneki kiseli krastavčić. Sve to upakovano u moreš li u drugi red?! Ovdek je pauza! Moremo, kako da ne!

  

Nakon ovakvog dijaloga ne znaš više ni zašto si tu!?! Gotovo da te uvjere da ti treba žirant iako kredit niste planirali, a niste ni na pravom mjestu da ga tražite! (N)adrenalin ti poraste, imate osjećaj da vas žele oteti! Bude te strah kad čuješ kakve sve riječi izlaze iz ljudi! I to akademskih građana, preko tuđih leđa ... oprostite ponovo griješimo, oni su išli preko trnja do zvijezda! U ovakvim situacijama se uvjerite u vrijednosti neverbalne komunikacije! Još gore je što stanje otežane komunikacije napreduje, a da ne spominjemo poznavanje stranih jezika! Nije isto imati diplomu i imati diplomu i koristiti svoj mozak. Nije ni kosa samo za češljanje! Ljubaznost, je dakako, uvijek na nivou. Afirmacija je snažna, pozitivna tvrdnja da nešto jeste kako bi trebalo biti. Molimo vas, vežite se! Sistem ideja još je živ, ali jedva diše. Vapi da oživi! Bitno je znati vidjeti, umjeti kazati, znati zastati (gdje je potrebno) da bi se ponovo krenulo!

19.11.2016.

Čarolija koja postaje opipljiva u vazduhu

Energija koja obogaćuje scenu i oplemenjuje dušu svakoga od nas

Piše: Milena Marinković

Da li se nekad zapitate koliko često idete u pozorište i koliko vas privlači ovaj vid umetnosti i stvaralaštva? Koliko želite da se kulturno obrazujete i nadograđujete svoje znanje? Teatar ili popularno rečeno daske koje život znače za mene predstavlja poseban vid umetnosti - bajkovito i moćno glumačko umeće sa mnoštvom mladih i talentovanih umetnika koji nam na samo njima svojstven način dočaravaju sav taj svet magije i očaravaju nas svojim sposobnostima i veštinama. Oni oživljavaju scenu, ali i sve oko scene. Pozorište je samo po sebi nešto veličanstveno i divno. U svakom kulturnom činu, sceni, glumci/umetnici unose svoju dušu, osećanja, emocije i samo na taj način kada unesu celo svoje srce u lik sa scene u nama bude najlepša, duboko skrivena osećanja, od sreće do tuge i smeha. Na neke pozorišne komade je prosto nemoguće ostati imun ili ravnodušan. Sva ta energija koja obogaćuje scenu i oplemenjuje dušu svakoga od nas, ulazi u svaku poru našeg bića, može učiniti da nam duša zaigra od sreće ili da nam oči zasijaju na neki poseban način. Veoma je lepo kad i mi sami učestvujemo i podržavamo naše junake sa scene jer za svakoga od njih je najlepše osećanje kada znaju da su uspeli probuditi u nama najlepše emocije i da su dotakli našu dušu. Lepo je kada posle svake predstave dugo razmišljamo o onome što smo videli na sceni i kada po stoti put premotavamo u glavi neke scene dok nam pojedine reči odzvanjaju u glavi poput najlepše muzike. Takvi utisci su posebni i znaju da nas drže danima kao što naše umetnike drže sve one oluje aplauza koje dobijaju posle svakog dobro odigranog komada i od svakog zadovoljnog gledaoca. To su prave bure osećanja, od ushićenja, uzbuđenja, radosti i sa nestrpljenjem čekanje sledeće predstave, odmora i duše i tela.

  

Sva ta pozitivna energija koja struji našim telom, sva ta čarolija koja postaje tako opipljiva u vazduhu, čak i miris vazduha koji nas vraća u davno izgubljenu prošlost ili blistavu i nepredvidivu budućnost čini čaroliju jednog umetničkog dela i kulturnog čina. Bogatstvo i raznolikost su ključ uspeha svakog dela. A ovakvi događaji se dugo pamte, prepričavaju i ne zaboravljaju. Zato, razmislite koja je sledeća predstava u vašem gradu i ne propustite da budete i vi deo jedne posebne čarolije i magičnog trenutka. Uživajte i budite srećni jer male stvari čine život.

15.11.2016.

Za naše vrijednosti, jer se dobro dobrim vraća

Najljepši je osjećaj znati da ste nekome uljepšali dan

Razgovarala: Aldijana Selimbegović


Od ogromne je važnosti otkrivati vrijednosti unutar drugih, jer se na taj način, te iste preslikavaju i stvaraju nove prilike. Prilike koje moramo prepoznati i koje moramo pružati onima koji ih zaslužuju. Onima koji ne gube svoj trag humanosti već ga ostvaruju sopstvenim snagama ljudskosti, radeći ono što vole, što i drugima donosi radost i sreću. Pouzdanost, povjerenje, tačnost, prijateljstvo koje nosi u sebi doprinose gradnji onog zdravog stuba društva. Onog društva koje treba da bude u prvom planu, jer treba znati živjeti sve one dobre stvari. Osjetiti ih. Imati dušu. Raditi srcem. Prenositi. Ujediniti, a ujediniti sport i umjetnost mogu samo oni najbolji – Đeneta Boja.

Kroz sve ono čime se baviš, lekcije koje ne smijemo zaboravljati i životne vrijednosti koje moramo cijeniti?
- Radim na sebi, da bih pomogao tebi - moj je životni moto. Nešto što treba da ponavljamo i naglašavamo. Svaki dan, svi mi otvaramo nove stranice naše životne knjige. Knjige koju mi sami pišemo. Trudim se da svaka moja stranica bude ispunjena sa što više dobrih djela, humanih, te učinjenih sitnica koje će drugima biti ogromne. Vjerujem da se dobro dobrim vraća.

  

Najbolji način na koji je potrebno buditi svijest našeg poprilično uspavanog društva da bismo svi imali jednaka prava?
- Od malena sam vrlo aktivna. Ni jedna školska priredba nije prošla, a da ja nisam zapjevala ili zaplesala. Volonterka sam Crvenog križa Novo Sarajevo, članica izviđača, članica folklornog društva Dobrinja 93, trenerica u dva plivačka kluba na Olimpijskom bazenu Otoka - Spid i Srce, studentica sam treće godine FFUNSA, te se pored svega toga bavim i muzikom. Čovjek sve može kada hoće. Kroz svoj skromni rad nastojim da animiram svoje vršnjake, ali i druge generacije. Mogu reći da mi to za sada dobro ide. Nakon uspješno obavljene društveno - korisne akcije ljudi se dobro osjećaju, to ih potakne da se i dalje nastave baviti aktivnostima, jer što više radiš to više vrijediš. Teško je nekada pokrenuti ljude, ali ako pomjerimo kamen, pomjerit ćemo i stijenu. Upornost i istrajnost nose ključ uspjeha.

Dio si jedne posebne porodice, porodice Spid, koliko ti to znači i koliko učiš iz ove priče? Koliko učiš od djece?

- Porodica Spid, kako mi od milja kažemo za naš klub, jeste prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Porodica Spid ima posebno mjesto u mom srcu. Spona između nas je neopisiva. Svaki napredak, osmijeh i zagrljaj od djece se jednostavno riječima ne može opisati. Toliko topline i ljubavi vlada među nama, da smo svi jedna mala porodica, ali porodica koja raste. Mnogo sam zahvalna treneru i osnivaču kluba Amelu Kapi što mi je omogućio da upoznam male i velike heroje, da im pomognem u njihovom radu i razvoju. U krojenju njihove bolje i zdravije budućnosti zaslužni su i Admir Malićbegović i Ilda Bučan. Besplatne životne lekcije koje nam ovi mali, ali u suštini, kao što sam već i naglasila, veliki heroji svakim danom pružaju, ne mogu se naučiti u školi. To je životna škola. Trenutak kada je naše dijete bez rukica, naš leptir bez krila Ismail Zulfić poletio samostalno u velikom bazenu, je zaista osjećaj koji se riječima ne može dočarati. Morate biti prisutni i osjetiti. Mnoga djeca su upravo na taj način osjetila slobodu, jer u vodi smo svi jednaki. U vodi sve brige postaju manje. Svaki njihov napredak i njihov uspjeh je ujedno uspjeh svih nas, te zbog toga u našoj porodici vrijedi pravilo, svi za jednog i jedan za sve!

  
  

I glas može da kaže mnogo, onaj koji izlazi iz srca i koji nas oduševi kada ga slušamo, scena i muzika iz tebe izvlače?
- Muzika je nešto po čemu me svi prepoznaju. Gdje god sam ja tu je i pjesma. Često se znam uhvatiti da pjevušim i kada hodam ulicom. Muzika je ono što čini mene i što me ispunjava. Tu je kada sam sretna, tu je i kada sam tužna. Moj prvi javni, a ujedno i najdraži nastup je bio davne 2009. godine na otvaranju Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, kada sam imala trinaest godina. Pjesma "Da rata ne bude" je poslala snažnu poruku mira. Tako sam se i počela baviti muzikom, zahvaljujući mojoj rahmetli nastavnici Edini Fazlić i do dan danas nisam prestala. Muzika je nešto što spaja ljude i što svojim notama uvodi u svijet bez granica.

  

"Muzika izražava ono što se ne može reći, a o čemu je nemoguće ćutati". Zašto?
- Suze koje sam prouzrokovala na licima, pjevajući jednu pjesmu, pričaju same za sebe. To je ona čar muzike koja se riječima ne može opisati, niti dočarati. Što slikar postigne slikom, fotograf fotografijom, pjesnik poezijom, pjevač postigne pjesmom, tu riječi odlažu svoje oružje.

  

Koliko muzika pod ruku sa sportom, može da oblikuje karakter?

- Pjesma i note imaju veoma čudnu moć. Sport također. Često zapjevam i dječici na bazenu, njihov blagi osmijeh na licima mi sve kaže. Čini mi se kao da utonu u neku bajku i da ih ukradem u drugi svijet, svijet pun mašte. Mašte koje oblikuje.

Koliko upoznavanje prirode doprinosi kreativnosti i novim izazovima? 
- Priroda je moj drugi dom, doslovno. U izviđačkoj organizaciji O.I. Prvi Dobrinjski u Sarajevu, čiji je osnivač Emira Kršlak, sam od 2005. godine. Planine, jezera, rijeke i nebo puno zvijezda su moj bijeg iz svakodnevnice. Ljepota i moć prirode su nešto jedinstveno. Svake godine, već osam godina, idem sa izviđačima na Boračko jezero. Priroda, gitara, izazovi, voda, logorska vatra, zvijezde, sunce, magla, kiša, životinje, suze, smijeh i prijatelji su to što čini ovo mjesto našim rajem na zemlji. Priroda je blago koje moramo čuvati i njegovati, jer je ona izvor našeg zdravog života i energije. Od ranog jutra punog rose i magle, gdje se sunce bori sa oblacima da obasja dječja lica, do mrke noći sa milion lampinjona su samo djelić beskrajnosti ljepote koju nudi priroda. Vještine koje se razvijaju kroz izazove i razne aktivnosti potiču našu kreativnost. Preporučujem kako roditeljima, tako i mališanima da se priključe izviđačima kako bismo zajedno otkrivali blaga ovog beskrajnog bogatstva.

  

Kroz svoj rad i dalje ćeš nastojati?
- Moj prvobitni životni cilj je da ostanem čovjek, da se na tom polju nikada ne izgubim. Kroz svoju edukaciju i dalje ću nastojati da pomognem onima kojima je to potrebno, onoliko koliko mogu. Najljepši je osjećaj znati da ste nekome uljepšali dan. Barem na trenutak. Što bi rekao Thomas More - Dati dio sebe, dati ga drugom, ljudski je nježno i nikad nam ne uzima onoliko koliko nam vraća.

08.11.2016.

Kreativnim stvaralaštvom izražavamo emocije, jer je važno da volimo

Volimo slušajući, crtajući, razmišljajući

Piše: Aldijana Selimbegović

Sa savim jasnom vizijom onoga što želimo postići, sastajemo se svakog utorka i družimo uz osmijehe. Družimo se i učimo. Zajedno sa našim prijateljicama koje nas čekaju na čarobnim policama. Čitamo, jer je čitanje vrijedno i uzbudljivo iskustvo. Iskustvo koje nam prenosi, pokreće maštu i donosi niz zanimljivih razgovora. Vrijeme koje stvara zabavu, te kroz kreativno stvaralaštvo izražavamo emocije, jer je važno da volimo. Volimo slušajući. Volimo crtajući. Volimo razmišljajući.

  

Naše priče imaju nešto svoje, jer ih na nama svojstven način donosimo i prenosimo stvarajući novu. Junaci smo naših priča, jer ih čuvamo i oživljavamo, da se izbore i pobjede. Zadržavajući suštinu, suštinu poruke koja se prenosi. Pričama kojima se uvijek vraćamo jer nas spajaju, jer nas neće nikada iznevjeriti, nikada prestati voditi. Putujemo u čarobne zemlje, tamo gdje ne postoji mržnja, gdje prihvatamo jedni druge. Uz zahvalnost i uspomene koje stvaramo od utorka do utorka.
Svako slovo napisane riječi izmami osmijeh radoznalih dječijih lica u kutku biblioteke. Priča može sve što i mašta, zagolicati, nasmijati, poletjeti čarobnim prostranstvima, da upozna, vidi i nauči sve o prirodi i ljudima. Ljubav prema pisanoj riječi nas svaki put vraća u čudesan svijet knjige, a kada je jednom zavolimo ne možemo više zamisliti dan bez nje. Pozivamo vas i naredni utorak da se družimo sa našim i vašim junacima. Postanimo njihovi drugari u igri slova, riječi i boja dječije maše. Slova u priči. Čekamo vas.

07.11.2016.

SARTR - veličanstveno skrovište od svakidašnjice gdje se budi neko neobično zajedništvo, solidarnost ljudi sklonih vrijednostima

Najave iz naših uglova: Aldijana Selimbegović
                        Meliha Hadžimehmedagić



Malo je onih koji danas imaju sposobnost da osjete, da prime na dlan pruženu emociju glumaca, da prime, bilo kakvu emociju - kao da je moderno doba umjesto potencijala za rastućim bogatstvom svijesti sa sobom donijelo neku duhovnu zakržljalost. Takvoj bolesti nema lijeka do pozorišta, gdje stotinama godina stare ideje ožive u duhu modernog vremena, već prilagođene našem načinu shvatanja, gdje i nove ideje imaju priliku da se rode pred publikom koja, ipak, ima priliku da im pruži neku budućnost. Mjesto na kom se osjećamo kao u nekom veličanstvenom skrovištu od svakidašnjice, gdje se budi neko neobično zajedništvo, ta solidarnost ljudi sklonih vrijednostima, nečemu što u surovom materijalizmu može opstati samo ukoliko ga pažljivo njegujemo i ukoliko ne pronalazimo izgovore u neimaštini i nedostatku slobodnog vremena. Sarajevski ratni teatar predstavlja jedan hrabar, umjetnički angažovan teatar zbog svih vrijednosti koje njeguje, što je sasvim dovoljan razlog da mjesec novembar učinite čarobnim svojim dolaskom.


Brašno u venama
Suočavanje sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života

Praizvedba teksta Igora Štiksa u režiji Borisa Liješevića.
Uloge u predstavi ostvaruju: Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić. Dramaturgiju predstave potpisuje Dubravka Zrnčić - Kulenović, scenografiju Vedran Hrustanović, kostimografiju Lejla Hodžić, dok je autor muzike Duško Šegvić. Koprodukciju predstave potpisuju Sarajevski ratni teatar i Internacionalni teatarski festival MESS – Scena MESS.
10./12. novembar, 20 h

Tekst koji govori o emocionalnom i ideološkom jazu generacija i suočavanjem sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života. Autor dramskog teksta, Igor Štiks, naveo je kako je priča ove drame nastajala godinama. "Prvi motivi su se pojavili još za vrijeme mog boravka u Chicagu gdje sam sretao porodice našeg porijekla u kojima sam vidio duboko generacijsko nerazumijevanje. Djeca nisu mogla u potpunosti razumijeti svoje roditelje, iskustvo i historiju koju su donijeli sa sobom u Ameriku. To mi je izgledalo kao nepravda, da naslijedite sve te traume, a živite i želite se razvijati u svijetu u kojem za njih nema mjesta i čak su prepreka za taj razvoj", rekao je Štiks i dodao da moramo naučiti uhvatiti bumerang prošlosti prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost.
Drama povratka, susreta, progovaranja, krivice, prevazilaženja, raspleta i pomirenja.
Svaka predstava je važna. Iscjeljuje, daje snagu i vraća nas nama samima.


  

Tramvaj zvani žudnja
Odvede nas tamo gdje nismo mislili da možemo otići

Ova drama je nastala kao diplomski rad Dine Mušanović na predmetu Gluma na Akademiji Scenskih Umjetnosti Sarajevo, pod mentorstvom profesora Alena Muratovića.
Igraju: Dina Mušanović, Staša Dukić, Igor Skvarica, Alban Ukaj
22. novembar, 20 h


Umjetnost je snaga života. Samouvjerenost. Nove ideje koje iz dubina u koje ih potapaju, uspješno se kreću ka površini. Dozvoljavaju nam da udišemo čist zrak i da se borimo za svoj opstanak uprkos dozi negativnih vibracija koje šalju skeptični, oni koji potcjenjuju vrijednost i moć srčane ambicije ljudi koji vjeruju u ono čime se bave. Ono za čim žude. I kada postajemo nesigurni u sebe, njihovo otkrivanje nam otkriva. Nastojimo se izvući iz nepoznatog. Bez kruženja u krug sa kartom u jednom smjeru.
Drama "Tramvaj zvani žudnja" napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh. Također, po motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film "Blue Jasmine".
"Tramvaj zvani žudnja" govori o dva različita koncepta poimanja života – jednom, čije je utemeljenje u mašti, duhovnosti i iluziji, i drugom, koji svoje ishodište ima u gruboj realnosti svedenoj na svakodnevno, beskrupulozno preživljavanje. Blanche DuBois dolazi u posjetu svojoj sestri Steli i njenom mužu Stanleyu, kako bi smirila duhove prošlosti i pokušala da otpočne novi život. U trošnoj kući siromašnog predgrađa dolazi do sukoba dva pomenuta koncepta, čiji su predstavnici Blanche i Stanley. Tonovima svih nijansi, ova predstava zajedno sa svojim akterima, skriva u sebi cijelo bogatstvo, izdvaja jednu po jednu boju. Svaka kretnja, svaki pogled, osmijeh, histerija, sve djeluje snažno, a onog momenta kada osjetimo gledajući, možemo tvrditi da se između nas i aktera scene desilo nešto veoma jako. Jer svijet kulture oživljava i mijenja prostor, vrijeme, dopuštajući nam da udahnemo poseban zrak. Šalje svjetlost u dubine ljudskog srca što je dokaz da čarolija umjetnosti postoji. Neko je osjeti više, neko manje.

  


Mala Sirena
Upućena djetetu jednako kao i njegovim odgajateljima


Predstava se realizuje u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR – Scena Sartrčići i Studija lutkarstva Sarajevo. Autorica teksta: Ljubica Ostojić Prema motivima bajke H.C.Andersena
Režija: Dubravka Zrnčić-Kulenović
Likovna rješenja, tehnologija i izrada lutaka: Adisa Vatreš Selimović, Melisa Musić i Danijela Madacky (Princ i Mala sirena u ljudskom obličju)
Scenografija: Adisa Vatreš Selimović
Muzika: Ivan Vrhunc
Video projekcije: Irhad Hodžić
Uloge: Sonja Goronja, Jasminka Požek Božuta, Maja Salkić i Sanjin Arnautović
24. novembar, 10/12/18 h


Svaka producirana predstava u ovom teatru pomoći će vam da zavirite u vlastitu dušu. Uspješno prenose, podsjećaju, oslobađaju, ali i zabavljaju i doprinose da doživimo čarobne trenutke. Čarobne trenutke zajedno sa našim najmlađima. U okviru svoje repertoarske profilacije, prije četiri godine SARTR osnovao je Scenu SARTRČIĆI, namjenjenu predstavama za djecu. Glavni razlog tome je obogatiti ponudu teatarskih predstava za djecu (koja je posljednjih desetak godina zaista minorna!), jer je to najbolji način educiranja svoje buduće publike. Lutkarska predstava "Mala sirena" ima za cilj da, iako je inspirirana Andersenovom bajkom, progovori o nekim problemima imanentnih današnjem djetetu. Baveći se propitivanjem drugog i drugačijeg, ona nas uvodi u današnji svijet u kojem djeca odrastaju, prezentira nam društvo koje postaje sve više zatvoreno, a sve manje tolerantno, gdje različitost po nacionalnosti, svjetonazoru, jeziku, fizičkim manama, itekako postaju prepreka u komunikaciji i izgradnji jednog kvalitetnijeg društva temeljenog na poštivanju osnovnih ljudskih prava. S toga je ova "Mala sirena" upućena i djetetu jednako kao i njegovim odgajateljima.
"Mala Sirena je svoju samoću na sumračnim morskim dnima, zamijenila za prijateljstvo u koje je vjerovala. Dala je svoju raskošnu dugu kosu, da joj nikad više ne naraste i da, namjesto sirenskog repa, dobije ljudske noge. Noge s kojima svaki korak boli i zbog kojih se nikad neće moći vratiti u svoj sirenski, morski svijet. Htjela je, pa čarolijom i postala, gotovo ljudsko biće. A sve to zbog Princa. Kojeg je ugledala kod svog prvog izranjanja na površinu morsku. Njoj je neusporedivo važnija bila sličnost s Princom, nego različitost. A to je bila samoća mladih bića, željnih topline i druženja. Prijateljske ljubavi, zašto ne?" – autorica teksta Ljubica Ostojić.
Naši junaci iz priče, ta mala i nježna bića, bez obzira sa koje su planete ili iz kojeg svijeta su došli, usamljeni su i kada se susretnu, koliko god bili jedno drugome strani, oni se uvažavaju, uče jedno od drugoga, postaju nerazdvojni i dobri prijatelji. Ali takav odnos izaziva prijekor društva, jer zajednica je isključiva, puna predrasuda ...
Pogledajte predstavu zbog onog što nosi u sebi, zbog snažne poruke od ogromne važnosti, ali i čarobne likovnosti koju pruža. Zbog svega onog što nam nude da bismo sačuvali prave životne vrijednosti i prenosili ih na one koji su nam najvažniji.

  

Prst
Predstava koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim 

Predstava "Prst" realizirana je u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, a uz podršku Američke ambasade u Sarajevu – Odnosi sa javnošću SAD, te u partnerstvu sa forum ZFD u BiH (Civilna Mirovna Služba) i Fondacijom Publika.
Režija: Sabrina Begović Ćorić
Igraju: Selma Alispahić, Amila Terzimehić i Ana Mia Milić
26. novembar, 20 h


Ukazivati na problem u našoj sredini, nažalost, u mnogim slučajevima jeste problem. Živimo slobodni, ali na neki način smo zapravo zarobljeni. Vrlo često nam nedostaje hrabrosti da pokrenemo pitanja koja su za sve nas od velike važnosti. Srećom, imamo i onih kojima te hrabrosti ne nedostaje. Imamo one koji tragaju za istinom. Dužnost umjetnika i jeste da govore istinu čak i ako ta istina nije najprihvatljivija u određenom trenutku, a mi? Mi moramo prihvatiti stvarnost. Pokušati je učiniti boljom.
"Prst" se smatra jednim od najboljih suvremenih društveno - angažiranih tekstova napisanih u našoj regiji, a autorica je kosovska spisateljica Doruntina Basha. Sama priča nije vezana isključivo za Kosovo, već za cijeli prostor Balkana, a njena univerzalnost komunicira i dalje, te se odnosi na aktualno pitanje pozicije žena u suvremenom društvu. U kontekstu novije historije i patrijarhalnih odnosa, ona na veoma uvjerljiv način prikazuje život dvije žene, svekrve i snahe, koje ne mogu više živjeti skupa, ali ni jedna bez druge. Predstava budi emocije, a također i prepoznavanje jer su odnosi rivalstva i međusobnih optuživanja svekrve i snahe, neovisno od njihove specifične situacije, tipični za šire prostore Balkana.
Nejverovatno je snažan utisak koji ova predstava ostavlja, emocije koje budi. A emocije nas pokreću i obogaćuju, daju smisao, novu snagu. Model uma koji ih izostavlja osiromašen je. Kao i velika djela i duboka osjećanja uvijek znače mnogo više nego što su svjesna da to kažu. Da bismo razumjeli i cijenili umjetnost, mi je moramo – kao i život – iskusiti. Na taj način jedni drugima možemo biti podrška, snaga i utjeha.

  


Majstor i Margarita
Propitivanje čovjekove savjesti


Sarajevski ratni teatar SARTR svoju umjetničku 25. sezonu započeo je sa predstavom koja je inspirisana ovim djelom i koja je rađena sa željom da saznajemo i prepoznajemo tragove Bulgakovog vremena u današnjem svijetu: Svijet je poludio. Laž je zamijenila istinu.
Režija Aleš Kurt, dok je  dramatizacija i dramaturgija povjerena Dariju Bevandi i Benjaminu Hasiću. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, muziku Zlatan Božuta, a koreografiju Samra Mlinar.
U predstavi učestvuje glumački ansambl SARTR-a: Selma Alispahić, Alban Ukaj, Snežana Bogićević, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Mirela Lambić, Maja Salkić, Ana-Mia Milić, Adnan Kreso i Mirsad Tuka kao gost.
29./30. novembar, 20 h


Roman "Majstor i Margarita" je jedan od najvećih zalogaja za posavljanje na scenu. To je međutim neophodno, zbog možda ni u jednoj drami prevaziđenog katarzičnog dejstva na čitaoca, odnosno na publiku. Sarajevski ratni teatar nam je omogućio to iskustvo, ispreplićući sadržaj romana sa alegorijom na trenutnu stvarnost, ne previše drugačiju u odnosu na Bulgakovljevu. Kako jedno djelo, u kojem je jedan od glavnih likova đavo, može velikim dijelom biti posvećeno upravo propitivanju čovjekove savjesti? Kaže Woland za sebe, dio je one sile koja vječito stremi zlu, a vječito čini dobro. Očigledno je, nijedna druga persona nije zakoračila u tako strastven ples sa krivnjom i optužbom kao Sotona lično. A Bog ponajmanje. Rukopisi koji uskrsavaju, Noć punog Mjeseca, Moskva tridesetih godina, pogubljenje Isusa Krista, dogovori s Đavolom, fantastika, poroci, zloba i ljubav – sve to u nekih devedesetak minuta u Gabelinoj broj 16. Ponekad je gubitak razuma odgovarajuća reakcija na stvarnost. Dođite i uvjerite se zašto.
   
  

Umjetnost se zasniva na izražajnim mogućnostima, označava stvaralačku energiju, djeluje na čovjeka i njegove osjećaje, djeluje na svijest. Komunicira sa osjećajima, pruža spoznaju, čuva od zaborava. Umjetnost je hrabrost. Hrabrost iznošenja istine, jer jedni drugima treba da budemo podrška, da bismo kao pojedinci i kao društvo napredovali.
Naše je da prihvatimo stvarnost i zajedničkim snagama pokušamo je učiniti boljom.

Ne kradi. Ne čini preljub. Ne bjesni. Ne budi lijen. Ne ubij. Ne svjedoči lažno. Ne budi ohol. Ne pravi idole. Budi sretan.
Posjeti Sarajevski ratni teatar, teatar duše!


Stariji postovi


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


- Milena Marinković


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com

Naši najbolji prijatelji!
Plivački klub SPID je prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Cilj kluba je rehabilitacija, resocijalizacija i inkluzija osoba sa invaliditetom kroz plivanje i vodene sportove.
Intenzitet snage i volje, iskrene želje može proizvesti priču koja našoj zemlji daje novi tračak nade da nismo isključivo omotani u sivilo. Postoje i one prirodne boje kojima se svi iskreno divimo zbog dubine njihove stabilnosti, jer simboliziraju povjerenje, odanost, samopouzdanje, inteligenciju i istinu. Mogu proizvesti priču zahvaljujući hrabrim ljudima čija su srca ispunjenja ljubavlju prema onom što rade. Ljubav jeste najjača snaga. Neizostavna je u svakoj oblasti. Neizostavna je i u svijetu sporta, a sport ima svoju ulogu, svoje značenje. Onakvu kakvu mi poznajemo, uz izgradnju timskog jedinstva pružajući i primjenjujući sve navedeno uspješno pretapaju u stvarnost omogućavajući da svako dijete bude dio sportskog kolektiva – Amel Kapo i Admir Malićbegović

pkspid.ba

Naša preporuka!
altteatar.com


bookvar.co


fbl.ba


sartr.ba



Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
213073

Powered by Blogger.ba