_


25.04.2017.

Nije sve ni u ironiji, ima nešto i u sarkazmu

Šupalj zub može da boli, glava veoma rijetko

Iz našeg ugla: Aldijana Selimbegović
               Lejla Berilo

I opet, sve radnje i likovi su potpuna izmišljotina naroda i narodnosi smještenih na Balkanu. Svaka veza sa logikom i stvarnim događajima je potpuno nemoguća. Sve greške, ukoliko ih uočite, su namjerne! Svi griješe, pa možemo i mi, ne?

Šta se bijeli u gori zelenoj, al' su snijezi al' su labudovi? Snijezi nisu, jer ih je ovo "ozeblo" sunce haman istopilo, nisu ni labudovi jer je snijeg tek otišo' ... ne znamo, kud' će na ovakvom sad dolazit', to su garant narodi i narodnosti Bosne i Hercegovine, već pobijelili od gladi, od sistema, od sigurnosti ...
Logika, ta grana filozofije, znanost o oblicima ispravnih misli metodama spoznaje, ljubav prema znanju, mudrost, to tako široko polje, a tako malo znano u glavama vodećih nam lobanja ... Da, jahači Apokalipse opet jašu ...
Logika je logika, a BiH je BiH.

           

Zapravo ne znamo da li danas da napišemo bilo šta literarno i donekle uljudno, jer uljudnog je sve manje. Ali nju, ne možemo izostaviti. Ironija - jezični izraz u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprtono doslovnom značenju izraza, upotrebljenih riječi. Ta forma crnog humora onih koji nemaju humor, imaju samo ono crno ... Koristiti nešto što ne znaš da koristiš ... te strijele sudbine nasilne ... Tako slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izražavanje naših predstavnika može da bude ... bude ... međuprostor .... koji nas vodi do vremenske prognoze. Biometeorološke. A biometeorološka prognoza, nepovoljna. Kod nas inače kada padne snijeg, a evo pao nam je i tokom aprila, uslovi su, također takvi, nepovoljni. Pod uticajem nadolazeće promjene vremena postepeno će se pojačavati tegobe poput nervoze. Baš nam je "lijepo". Situacija kod nas ili da kažemo u naske nikad nije bila ljepša. Sve je uglavnom prožeto mističnom filozofijom, tako u mnogim tragičnim danima u tragikomičnoj nam državi nije sve tako crno, uvijek su pojedini dijelovi grada neke druge boje i imaju vodu. Jer to je sistem. Sistem strukture, ponašanja, energije, međusobne povezanosti. Sistem koji je ovdje u potpunosti za(ot)kazao. Sistem kojeg nemamo nas vodi do sigurnosti. Mjere zaštite od opasnosti, štete, kriminala, jer sigurnost će spriječiti poteze ljudi koji se spremaju da uzrokuju uništenje po definiciji, pa se neki sigurnosti radi vozaju. Štite se.
Dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu, zemlju gdje vladaju štetočine, većinska stranačka masa (kako su postali pristalice nečeg takvog i dalje je nepoznato, misterija nikada nije i ne zna se da li će biti razriješena) je birala političare koji povećavaju akcize, jer građani žive dobro, rasipaju se, one koji pobjeđuju antifašizam, jer dva i dva su ako Bog da četiri, one koji otimaju i putem Porodičnih zakona, gdje se pojedinci kandiduju srcem kokoda, jer narod tako želi (oni tako vaze), preferira američki model, pitanje je samo šta mi koji očito spadamo u ostale, šta mi da radimo? Ko će nas da voza da nas zaštiti? Ko će da nas zaštiti od slobodnih budala? Kad ćemo dobiti posao i platu/ću? Kad ćemo imati usluge zdravstva, kad će bolnica imati lijekove? Da li je normalno da ih nema? Naravno da nije, kao što nije baš ni da Čelična dama prosipa zrnca mudrosti ...
Kome se ovdje žaliti i pali li to? Jer, kome, ba da se mi prilagođavamo? Nećemo se, valjda, sitima prilagođavati?! Sav taj Balkanski Blues!
Šupalj zub može da boli, glava veoma rijetko. Zato čitajte, usvajajte znanje, pa makar i sami, ne dozvolite da vam pojedinci takvi kakvi jesu nekad u životu "bace" koji ukor! Mozak, ne blejanje!!! Mada, nije ni ovca sve što bleji! Čitajte između redova!

  
        

Iako kažu da nema razloga za paniku i da je sigurnost na nivou, za svaki slučaj nosite i pancir, vežite se! Još jednom poljubite svoje hamajlije.

  

Ko razumije, shvatio je.
I da, volite nekoga, da bi neko volio vas! Logično zar ne?

18.04.2017.

Festival dječije umjetnosti - jer umjetnost spaja, daje smisao

Spoj igre, edukacije, obrazovanja, prilika za afirmaciju knjige, književnosti uopće, teatra za djecu, muzike ali i ostalih vrijednosti koje iz toga proizilaze

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Umjetnost spaja. Daje smisao. Važna je, posebna, lijepa, prenosi osjećaje. Djelo je koje nosi značenje od ogromne važnosti jer je posvećeno - djeci.
Festival dječije umjetnosti (FEDU), prvi festival ove vrste u BiH i regionu, bit će održan u Sarajevu od 3. do 6. maja kao prilika afirmiranja umjetnosti i obrazovanja kroz igru i mnogobrojne programe te prezentiranje novih dostignuća u oblasti teatra, lutkarstva, glume, muzike, interaktivnih znanja.
Riječ je o Festivalu koji je spoj igre, edukacije, obrazovanja, prilika za afirmaciju knjige, književnosti uopće, teatra za djecu, muzike ali i ostalih vrijednosti koje iz toga proizilaze. Posebnost mu je što je potpuno profesionaliziran i da je takmičarskog karaktera. Odabrano je devet predstava za djecu i mlade iz Hrvatske, Srbije i BiH, a raspisan je i konkurs za najbolju savremenu bajku na koju je pristiglo do sada više od trideset prijava kompetentnih književnih imena iz BiH.
Nagrade su novčanog karaktera i bit će dodjeljene na zatvaranju Festivala. Pored novčanih, ove godine će biti dodijeljene i nagrade festivala: Muzička planeta za doprinos u muzici, Planeta teatra za najbolju predstavu, te Planeta bajki za najljepšu bajku. Nagradu je osmislila bh. umjetnica Sanela Husić-Musabašić.
Festival se održava pod pokroviteljstvom Općine Stari Grad, a sponzori festivala su i Vlada Kantona Sarajevo, te Ministarstva kulture i sporta KS.

             

Svečano otvorenje bit će upriličeno 3. maja u Narodnom pozorištu Sarajevo izvedbom mjuzikla "Annie". Priliku za premijerni nastup u glavnim dječijim ulogama imat će 16 novih polaznika Instituta za teatar, muziku i multimediju (iMTM).
Glavnu ulogu Annie i ovaj put igrat će djevojčica Aja Saračević Mijatović, dok u novoj postavci ostalih vodećih dječijih uloga igraju Ajša Mustafić, Amber Nikšić, Džana Kešo, Esma Tesmin Ganić, Esma Mustafić, Hana Leon, Hena Uzunović, Israel Irby, Kian Pilav, Lucija Tokić, Luna Pašić, Nur Pilav, Sara Selimović, Tia Žigić, Zana Jukić i Zana Vazda.
Scenografiju, kostim i režiju potpisuje Riad Ljutović, a koreografiju Samra Mlinar Mandić. Edukatori sa djecom na polju glume su Mirna Jogunčić i Irma Alimanović Alihodžić, pjevanja Irma Mulić i plesa ŠahzuDina Pelenda.
Irmu Alimanović Alihodžić publika će ovoga puta imati priliku gledati u ulozi Miss Agathe Hannigan, dok je postavaka za ostale odrasle uloge ostala nepromijenjena.

Alma Ferović Fazlić:

- Energija, ljubav i trud djece je nešto najljepše. Djeca su blago i veoma talentirani, njih preko trideset i svako ima svoje unikatno mjesto u mjuziklu koje je jednako važno, od Annie pa do djeteta u ansamblu jer svi su kontinuirano na sceni maksimalno sinhronizirani. Apsolutno smo sigurni da će ova predstava i ljubav koju dječica daju kroz svaku riječ, pjesmu i pokret, otopiti svakog. Ova predstava je svojevrsan poduhvat da naša djeca dobiju jedno kvalitetno dječije teatarsko djelo iz strane literature u kojem će uživati i oni od tri godine, bez gornje granice. Najvažnije od svega je da se djeca dobro zabavljaju, mnogo uče i unose radost među cijelu ekipu. Sa ovako mladim, talentiranim i plemenitim mališanima, naša budućnost zasigurno izgleda svjetlije, jer želimo da ovo bude i glas djece u želji da pomognu drugoj djeci i skrenu pažnju na njihov teški život. Umjetnost je veoma snažno oružje i pogađa nas direktno u srca, zato je veoma važna poruka koju neka kreacija nosi.

  

Festival će biti održan na nekoliko lokacija – Narodno pozorište Sarajevo, Pozorište mladih, velika sala Općine Stari Grad.

– Festival je prilika da se udruženim kreativnim snagama odupremo banalizaciji programa za djecu i da našim najmlađim ponudimo samo najbolje, a naše autore stimuliramo da pišu i stvaraju svoja djela za nove generacije. Za izbor najkvalitetnijih zadužena su relevantna selektorska imena iz BiH – navodi se u saopćenju Udruženja za promociju kulture "FANI".

Stavarati novo, bolje, drugačije putem umjetnosti, jer kreativne snage najiskrenije publike mogu mnogo, ukoliko im pružimo dovoljno prilika.

17.04.2017.

Carevo novo ruho

Realno sa nerealnim, bajke i malo ozbiljnija djela životne ironije ...

Iz našeg ugla: Lejla Berilo
               Aldijana Selimbegović


Sve radnje i likovi su potpuna izmišljotina naroda i narodnosi smještenih na Balkanu. Svaka veza sa logikom i stvarnim događajima je potpuno nemoguća. Sve greške, ukoliko ih uočite, su namjerne!

Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će te neko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se i slobodom izražavanja. A mi volimo da se izražavamo.
Samo opet pošto smo mi "množinski" narod i svega imamo više, tako imamo i ergelu konja/magaraca/kobila/papaka koji jašu.
Promjena nikad nije loša, mada je naš narod nešto i ne voli. Dovoljno je samo da pogledate okolo. Vladu. Kanton. Parlament ... I ove ostale ... U zemlji snova ... gdje se leti i bez aviona, svaki dan imamo po jedan krug u žito ...
U jednom gradu, baš kao i ovom našem, (a i drugim gradovima naše nam zemlje) živio je jedan car (mi ih imamo malo više) poznat po svom ruhu (pošteno ukradenoj stečenoj imovini). Lijepom novom ruhu u kojem su uživali i koje su voljeli više od ičega. Ruho zbog kojeg su zanemarivali svoje dužnosti i obaveze ...
Ljudska taština, strah od istine, glupost, naivnost, najviše nesposobnost. Carevo novo ruho – recimo da je tako najlakše objasniti sve ono što se dešava ovih dana. Dana koji se pretvaraju u mjesece, a mjeseci u godine.

  

Desilo se: Najvažnija zdravstvena institucija u zemlji, smanjen dug, otpušteni neradnici, smanjeno mito i korupcija, naravno. Zaposleno je 50. 000 ljudi koji "nisu" iz stranke i to u dvije godine! Podižu se temeljci, 3,5 kilometara, akcenat na riječ  novog autoputa ... New age psihologije, pozitivnih misli koje su definitivno glavno oruđe/žje vodećih lobanja, jer uporno ponavljaju neke budalaštine, nadajući se da će iste postati stvarnost, a imajući u vidu mentalitet mase, nije ni isključeno. Sasvim je moguće. Mentalitet mase, klinički naivnih. Vodeće lobanje, podrazumijeva se, stavljale su knjigu pod jastuk nadajući se da će znanje mistično preći u glavu. Ide to dobro, jer se vjeruje svemu što se kaže. A mi, koji još uvijek razmišljamo, znamo da imamo upravo sve suprotno od onog što je rečeno. I ne borimo se protiv antifašizma, jer su ga neki pobijedili!
Vjerno nosimo lateks rukavice i zavoj ako zatreba, doktoru na pregled, uz paracetamol, ako ga ima kupiti. Putujemo trinaest sati makadamom, idemo da se "čekiramo" na biro. Prilikom putovanja, na granici se čaka ... čeka i divi bezviznom režimu.

Biti ili ne biti? – pitanje je sad.
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti pračke i strijele sudbine nasilne ...

Kako izraziti vlastite misli? Još su i stari Grci i Rimljani znali za moć izgovorene riječi, vjerovali su u nju! Vjerovali i to nekada davno, a danas nas ubi moderna tehnologija i moderni roboti te iste! Jezik – taj veoma složeni sistem znakova pomoću kojih se ljudi u određenoj društvenoj zajednici međusobno sporazumijevaju, iskazujući jedni drugima svoje misli i osjećanja, izgleda da je znatno otežao komunikaciju. Poznata problematika struke i nauke.
Molimo vas, da pojedine izjave uđu u zapisnik! Prije nego se počne naplačivati dodatni porez, jer smo živi!

... građani koji su znali za prevaru, nisu se usudili ništa reći. Bojali su se za svoj položaj i carsku milost te nisu željeli reći da tog ruha zapravo ni nema ...

Pitanje sedmice: Ko je ukrao naše ruho?
(šššš ... tamo gdje su kuće od čokolade i marmelade ...)

Vežite se i ljubite svoje hamajlije za novi let! 

13.04.2017.

Priče umjetnosti koje imaju smisao, a čine ih naše vrijednosti

Niste pobijedili ako ste nekoga potisnuli ka dnu, pobijedili ste ako ste ga povukli za sobom

Razgovarala: Aldijana Selimbegović

Svako stvaralaštvo nosi u sebi nešto novo. Doprinosi novim pričama. Važno ih je izdvajati, jer su to priče koje imaju smisao. Smisao iskrenosti sačinjen od smjese ukusa, koji svijet kulture i onih koji je čine mogu da nam ponude. Tada osjećamo, razmišljamo, djelujemo, oživljavamo nadu. Prepoznati vrijednost onih koji stvaraju, kako za nas tako i za najmlađe, dozom ljubavi, od ogromne je važnosti da bismo se pomjerili za jedan korak naprijed, jer čine sve da slika današnjice nema iskrivljen smisao, a nas osvajaju pomenutom iskrenošću – Mirna Jogunčić.

Gdje je kultura/umjetnost danas, a gdje bi trebala da bude?
- Činjenica je da se kultura nalazi na nivou na kom ne zaslužuje da bude. S druge strane, svi mi koji smo vezani za bilo koji njen segment, ne odustajemo. Trudimo se da na kreativan način doprinesemo kulturnoj sceni. Da svaki dan napravimo jedan mišiji korak i to je dobro. Važno je da ne stojimo u mjestu, da idemo naprijed. Proces jeste spor, ali se krećemo. Teatarska i filmska produkcija zasigurno ne uživaju poštovanje kakvo zavrijeđuju od strane nadležnih institucija, broj premijera na godišnjem nivou znatno se smanjio u odnosu na raniji broj, ali je bitno spomenuti da se svi trude da tako ne ostane. Kada bi vlasti imale malo više sluha za kulturu sigurno bi i situacija u kulturnim ustanovama bila znatno bolja. Međutim, dok ne shvate da je kultura ogledalo društva i dalje ćemo se kretati već pomenutim mišijim koracima, nažalost.

             

Šta je ono čime nas osvaja, čime je osvojila Vas kada ste je birali kao svoju profesiju?
- Osvaja nas svojom iskrenošću. Umjetnost je čista i nevina, pojedinci joj iskrivljuju sliku. Ja sam se u teatar zaljubila kao dijete, te i dan danas me ta zaljubljenost drži, raste. Bilo koji vid umjetnosti za mene je vrsta odmora, od muzike, slikarstva, do teatra i filma. Najispunjenija sam kada radim. Kada sam fizički umorna, psihički sam zapravo najodmornija. Osnova glume jeste emocija, empatija. Da biste bili dobar glumac morate biti i dobar čovjek. Ljudi sa kojima se družim često misle da svoju emociju i energiju sa scene koristim u privatnom životu, a ustvari je obrnuto. Bogatstvo emocija koje proživljavam van teatra nastojim protkati u date okolnosti na sceni i na taj način obogatiti lik koji igram. I to je jedan od razloga zašto volim svoj posao, svaka moja emocija je iskoristiva, pa tako i svaka nova uloga jedno dodatno iskustvo iz kojeg nešto naučim.

Rad i ljubav prema teatru na jedan kreativan način sa najmlađima donosi?

- Rad sa djecom je moja posebna ljubav. Imala sam tu sreću da radim mnogo projekata za djecu, TV emisije, kvizovi, sinhronizaciju crtanih filmova, ali i predstava u teatru. Kada radim za njih u meni se rađa neka nova energija, zaista posebna. Iz toga se rodila ideja i za otvaranje privatne škole glume za djecu koju uspješno vodim već pune tri godine (Škola glume "Mala scena"). Uživam u prenošenju znanja djeci. Oni jako brzo uče, upijaju. Veoma su kreativni, opušteni, kroz rad stiću samopouzdanje i uče se da funkcioniraju u grupama, jednom riječju uživaju. Od njih se mnogo može naučiti. Uzajamno se upotpunjujemo.

  

Udruženje "Mala scena" ima za cilj stvaranje nove teatarske scene za djecu i mlade, te ukazivanje na bitnost teatra pri odgoju i odrastanju djece. Koliko ste do sada zadovoljni uspjehom u svojoj misiji?
- Misija još uvijek traje i napreduje veoma uspješno. Predstava sa kojom je sve započelo "Kakav krokodil ima glas", bila je jako uspješna. U samo dva mjeseca pogledalo ju je više od tri hiljade djece. Ništa ljepše nego kada dobijate mailove od roditelja koji vam se zahvaljuju, jer njihova djeca nastavljaju igru kući, igraju vašu predstavu, pjevuše muziku iz iste i pitaju kada će ponovo u teatar. Tada znate da ste uspjeli u namjeri. Teatar je divna kulturno obrazovna ustanova, ukoliko vodite dijete da gleda predstave sigurno nećete pogriješiti. One im razvijaju maštu, uvlače ih u jedan poseban svijet. Oba moja sina su zaljubljena u teatar. Mnogi misle da je to zato što su im roditelji glumci, ali nije. To može bilo koji roditelj, dovoljno je samo da im date priliku da zavole teatar i već imate potencijalnog ljubitelja teatra za cijeli život.

Odnosi prošlosti i budućnosti, kako ih preispitujemo? Šta je Europa, šta nam donosi?

- Čudno je koliko se moj odnos spram Europe promijenio u proteklih godinu i po. U januaru prošle godine imala sam premijeru predstave "What is Europe?" čiju režiju potpisuje András Urbán. Bio je to jedan od najljepših i najkorisnijih procesa kroz koje sam prošla kao glumica, ali i kao čovjek. U proces uđete sigurni u jedno, kako je Europa jedina dobra stvar, jedino rješenje, slika obećane zemlje, a onda počnete dublje kopati ispod površine, po prošlosti preko sadašnjosti, sve do budućnosti, po toj istoj obećanoj zemlji. I shvatite da ništa nije tako bijelo kako vam se činilo. Osvijestite se, koliko su svi ti temelji poljuljani, kako sve ono čemu ste se nadali kao uporištu sigurnosti više nije toliko sigurno. Kroz život čovjek nauči da ništa nije samo crno ili samo bijelo, takav je i moj odnos spram Europe. Bitno je osvijestiti da ulaskom u Europsku uniju geografski ostajemo tu gdje jesmo. Dakle, ovdje trebamo raditi i mijenjati stvari, treba mesti ispred svoga praga.

  

Vrijednosti koje moramo nastojati sačuvati i kroz svijet naših profesija, ali i mimo toga? Ono što ne bismo smjeli gubiti?

- Svi imamo urođenu osobinu da o sebi mislimo dobro, kako smo dobri ljudi. Međutim, ako izgubimo samokritičnost i preispitivanje samih sebe, svojih postupaka, vrlo lako se može desiti da od te dobrote i odstupimo. Mislim da je empatija kao osobina jako bitna. Izgubimo li empatiju izgubili smo ljudskost, a ako izgubimo ljudskost šta nas onda ispunjava? Ja se stalno preispitujem, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu. Vrlo sam samokritična. Kada govorimo o poslu najveća nagrada mi je kada shvatim da kolege sa kojima radim vole raditi sa mnom, dok u privatnom nastojim biti dobra majka, što bolji primjer svojim sinovima. Ako njih odgojim u velike i dobre ljude, biće to moj najveći uspjeh u životu. A nadam se da hoću.

Ko danas treba da bude Posljednja karika da bismo mi bili, na jedan specifičan način, u značajnim i dovoljnim količinama Pobjednici?

- Najbitnije je raditi na sebi. Nadograđivati se konstantno, čitati, postavljati sebi stalno nove ciljeve. Biti sutra bolji i bogatiji za još jedno iskustvo. Ne zadovoljavati se već postignutim ili naučenim, već ići naprijed i pomijerati vlastite granice, a da ne narušavate nikoga oko sebe. Ako pri tome učinite još nekoga sretnim znači da ste uspjeli. Jer niste pobijedili ako ste nekoga potisnuli ka dnu, pobijedili ste ako ste ga povukli za sobom.

09.04.2017.

Bookvar – igra kreativnosti znanjem

Važno je da se igramo znanjem, jer znanje jeste moć

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


Inovacije bez imalo sumnje doprinose poboljšanju kvaliteta, ukoliko smo spremni uzeti ponuđene doze. Doze koje doprinose našim vještinama, koje proširuju naše znanje, jer ne želimo (ne bismo trebali) biti slika i prilika onoga što nas okružuje. Želimo novo, želimo kreativnije. Više i slobodnije. Želimo istraživati znanje. Igrajući se. Svoju jedinstvenu priliku i stil da bismo pronašli prave odgovore koje današnji sistem neznanja nastoji sakriti. Vlastita odlučnost za uspjehom uvijek je važnija od tuđe.
Sticanje znanja involvira složene procese, onog što se pouzdano uči, pouzdano razumije, da bismo naučeno koristili za specifične svrhe. Svaka povratna informacija sadrži vrijednu informaciju. Načinom rada, kreativnošću, Bookvar tim to svakodnevno dokazuje, a odgovorima potvrđuje – Amina Hundur.


               

Amina: Kreativnost i inovativnost u svijetu znanja uvijek donose osjećaj sreće onome koji uči, ali i onome koji kreira i prilagođava edukativni sadržaj. Biti kreativan i inovativan danas je veliki izazov na koji Bookvar tim odlično i uspješno odgovara. Trudimo se da uvijek budemo nekoliko koraka ispred ostalih, privučemo pažnju i probudimo želju za učenjem. Od informacija danas vas dijele samo dva klika, zato kliknite na Bookvar.co i uvjerite se da učenje zaista može biti zabavno. Članovi našeg kreativnog tima često se prisjećaju svog djetinjstva i tako traže najbolje načine da učenje kroz igru učine što jednostavnijim i zanimljivijim. Svaki posjetilac koji se vrati na našu edukativnu platformu priznanje je da smo na dobrom putu. Poznato je da igra podstiče maštu, razvija psihičke, inetelktualne i mnoge druge sposobnosti kod djece. Ali, to nije karakteristično samo za najmlađe već i malo starije. Važno je da se igramo znanjem, jer znanje jeste moć. Zato učite, igrajte se i svoje znanje dijelite sa drugima.

            

Neka Bookvar bude i vaša stranica za sticanje novih znanja, idealan i zabavan.

23.03.2017.

"Prst" - saznaje da se o njihovim sudbinama govori, da postoji potreba da budu sačuvane od zaborava

Umjetnost je hrabrost, čuva od zaborava

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović


U ponedjeljak, 27. marta u 20 h na sceni Sarajevskog ratnog teatra obilježiti će se Svjetski dan teatra izvođenjem predstave "Prst"

Danas je hrabrost tematizirati sve ono što je na margini interesa javnosti. Hrabrost je izložiti se kroz iznošenje istine koja nije popularna kao takva. To je u isto vrijeme i neminovnost koja se postavlja pred nas koji imamo tu privilegiju da se naš glas čuje u javnosti. To je odgovornost koju moramo uvijek imati na umu, riječi su Sabrine Begović Ćorić, u čijoj je režiji rađena predstava Prst.
Vrlo često nam nedostaje te hrabrosti da pokrenemo pitanja koja su za sve nas od velike važnosti. Srećom, imamo i onih kojima te hrabrosti ne nedostaje. Imamo one koji tragaju za istinom. Dužnost umjetnika i jeste da govore istinu čak i ako ta istina nije najprihvatljivija u određenom trenutku, a mi? Mi moramo prihvatiti stvarnost. Pokušati je učiniti boljom. Najveći prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda.
Ono što nam poklone, jer umjetnost jeste poklon, treba da pronađe put do nas, da nas pokrene, aktivira, probudi emocije, da bismo jedni drugima bili podrška, utjeha i snaga. Da bismo se borili za svoja/naša prava. Sve dok imamo one kojima ne nedostaje hrabrosti da jasno preslikaju stvarnost tačno onakvom kakva jeste, koji doprinose da učimo, otkrivamo, stvaramo, postoji nada. Nada da se pomjerimo.
"Prst" se smatra jednim od najboljih suvremenih društveno - angažiranih tekstova napisanih u našoj regiji, a autorica je kosovska spisateljica Doruntina Basha. Sama priča nije vezana isključivo za Kosovo, već za cijeli prostor Balkana, a njena univerzalnost komunicira i dalje, te se odnosi na aktualno pitanje pozicije žena u suvremenom društvu.

  

U kontekstu novije historije i patrijarhalnih odnosa, ona na veoma uvjerljiv način prikazuje život dvije žene, svekrve i snahe, koje ne mogu više živjeti skupa, ali ni jedna bez druge. Predstava budi emocije, a također i prepoznavanje jer su odnosi rivalstva i međusobnih optuživanja svekrve i snahe, neovisno od njihove specifične situacije, tipični za šire prostore Balkana. U priči bez patetike, sa suptilnom dozom humora i ironije i tačnom psihološkom slikom likova fantastiča ženska ekipa napravila je predstavu koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Na sceni su: Selma Alispahić, Amila Terzimehić i Ana Mia Milić.

  

Ana Mia:
- O značaju predstave "Prst" najviše govore reakcije ljudi čije su sudbine sa ovom temom usko povezane. Velika je odgovornost postaviti na scenu ovakav komad. Njihovu istinu prenijeti kroz umjetnički izraz. Za nas, kao glumice, najznačajnija je činjenica da su nam žene koje žive priče slične ovoj pokazale koliko im je važno saznaje da se o njihovim sudbinama govori, da postoji potreba da budu sačuvane od zaborava. Mi nemamo moć da pomognemo u traganju za njihovim najmilijima. Mi nemamo moć da umanjimo bol koja je njihova svakodnevica. Jedino što možemo je da apelujemo na svijet da ne zaboravi. Pozorište je naše mjesto i način.

  

Sabrina:

- Najviše volim da predstava govori sama za sebe, ali ono što sam na prvom mjestu ja naučila iz procesa rada na ovoj predstavi je da moramo biti jedni drugima podrška, utjeha i snaga kako bi krenuli naprijed, kao pojedinci i pojedinke, ali i generalno kao društvo koje još uvijek živi pod velikom traumom. Mislim da se ta poruka prožima kroz predstavu PRST. Žalja mi je da mnogo mladih dođe pogledati predstavu, jer je za njih jako važno da vide dio svakodnevnice žena koje žive jako blizu, ali su u svojoj boli izolovane i čije priče se na ovaj način ne mogu vidjeti kao dio dnevno političkih programa ili u drugoj vrsti medija.

Predstava "Prst" realizirana je u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, a uz podršku Američke ambasade u Sarajevu – Odnosi sa javnošću SAD, te u partnerstvu sa forumZFD u BiH (Civilna Mirovna Služba) i Fondacijom Publika.

Umjetnost se zasniva na izražajnim mogućnostima, označava stvaralačku energiju, djeluje na čovjeka i njegove osjećaje, djeluje na svijest. Komunicira sa osjećajima, pruža spoznaju, čuva od zaborava. Umjetnost je hrabrost. Hrabrost koja se prenosi.

17.03.2017.

Gde je nestala komunikacija?

Najvažnija spona među ljudima je komunikacija, ali ...

Piše: Milena Marinković


Svakom živom biću je potrebno drugo živo biće da bi moglo normalno funkcionisati. Svi smo rođeni kao jedinke, ali samo u paru i društvu možemo normalno da funkcionišemo, razvijamo se, razmišljamo i formiramo svoju ličnost i karakter, što znači da je svakom čoveku osnova porodica, prijatelji, krug dragih ljudi i samo na taj način može da se ostvari u svakom smislu i da bude srećan čovek. Kada pogledamo malo unazad i osvrnemo se kroz našu razvojnu istoriju možemo jasno da vidimo i zaključimo da ni tada čovek nije mogao da živi i funkcioniše sam. Uvek je bio u potrazi za drugim ljudima, formirajući čopore i plemena, zajednice koje su bile od velikog značaja i koje su bile često neraskidive. Od tog vremena pa do danas, mnogo se promenilo, ali su opet neki zakoni prirode ostali isti: Čovek ni sad ne može sam. Uvek je mnogo lepše u društvu.
Za zdrav način života i normalno funkcionisanje je potrebna porodica kao polazna tačka i osnova svega, ali i zdravo okruženje. Vremenom, čovek se dosta menjao na svim poljima, napredovao je, uporedo napredovala je i tehnologija koja nam je mnogo toga donela, ali i oduzela. Ljudi su se postepeno udaljili i otuđili jedni od drugih. Brz način i tempo života učinio je svoje i polako počeo da uništava ono dobro u ljudima. Sebičluk i zloba su polako ovladali, uvlačeći se u svaku poru čovekove kože i uništavajući svako zrno dobrote i ljudskosti. Rodbina, tako širok pojam, a tako mali broj ljudi koji to zaista jeste. Sve se otuđilo, udaljilo, zavuklo u svoju ljušturu i svet posmatra kroz perspektivu mišje rupe. Mnogi postaju sebični, bitno je da su oni siti, a sit gladnom ne veruje, nažalost. Bitno je da je njima dobro i da imaju, a ni sami ne znaju da je sve prolazno, da danas imaju, a sutra gube, da su danas gore, sutra dole. Takav pad je najbolniji. Također i komšije, tako bliski, a veliki stranci. Nemaju vremena ni za kafu, ali znaju sve o svakom, znaju šta se događa iza svakog ćoška, iza svačijeg zida i ograde, pišu romane, prate svaki korak iako "nemaju vremena" ni za čašicu razgovora. Jako ružno, ali i tužno.

  

Često se zapitam kakvi smo to ljudi postali, bez osećanja i srca, bez savesti i duše, u šta smo se pretvorili? Zašto smo se toliko otuđili i postali toliko zli? Zašto nam najbliži ne mogu poslati godišnje ni najobičniju poruku, čestitku za rođendan ili bilo koji praznik?! Razglednicu ili naći vremena za jedno viđenje i razgovor u godini dana? Prijateljstvo i sreća nisu društvene mreže, broj pratilaca, niti lajkova i komentara nepoznatih ljudi. Prijateljstvo i sreća su mnogo više od toga. A najvažnija spona među ljudima je komunikacija. Od toga počinje sve.
 
             

Sreća je normalna i zdrava porodica u kojoj se svi međusobno podržavaju, razumeju i vole. Isto tako je sreća imati prave prijatelje, rame za plač, oslonac u olujnim vremenima, oči u kojima prepoznajemo svoje, srce koje se raduje kada naše poskakuje od sreće, ruku koja čvrsto drži i neda da padneš, poklekneš niti odustaneš, glas koji te prati i gura napred kroz najveće vetrove do cilja. Potrebno je samo "ukrasti" malo vremena od života i svakodnevnih briga, da se zajedno radujemo, delimo razmišljanja, osećanja i brige, pronalazimo rešenja za mnogo toga. Jedna kafa, osmeh, razgovor i podstrek, nije puno ali znači mnogo više od toga.
Zasluži da budeš srećan, jer to možeš, ukoliko želiš. Možda zvuči nestvarno, ali ipak je tako. Mi u to verujemo.
Vikend je, komunicirajte s dragim ljudima!

17.03.2017.

Snaga emocije vođena ljepotom vrijednosti

Vrijednost koja što zamisli SVE i ostvari

Pripremila: Aldijana Selimbegović


Ljubav i upornost donose dobre i kvalitetne rezultate iskrenih nota vođenih stvaralaštvom koje pripada svijetu individua, čiji put slobode privlači isključivo pozitivnu energiju dejstvom čarobnog glasa. Takvo stvaralaštvo i dalje čuva hrabrost koja se suprotstavlja uobičajenom i stvara nešto svoje, licem sopstvenosti. Ljepotom vrijednosti. Vrijednost koja što zamisli SVE i ostvari. Snagom emocije, koju mogu iznijeti samo najbolji – Ina Hamzić.

  

Sarajevska umjetnica Ina objavila je spot za svoj prvi single pod nazivom "Sve".
Tekst i muzika su njeno autorsko djelo. Produkciju pjesme potpisuje Marin Meštrović i studio Amadeus Production Art Center, dok su aranžman za pjesmu uradili Vernes Ljuštaku i Kenan Imamović. Režiju i montažu spota potpisuje Arnej Misirlić, dok je za art directing i styling bio zadužen dizajner Milan Senić. Hair styling potpisuje Studio EN, a make-up je radila Maja Talović.
Ideja spota nastala je kao rezultat kreativne sinergije između Ine, Arneja i Milana kojom su, u vizualnom smislu, željeli prikazati kompleksnost prirode ljubavi. Eksperimentalnom montažom otvara se mogućnost šireg tumačenja međuljudskih odnosa u kojem svako može biti u različitim pozicijama emotivne moći. Početna ideja za vizualizaciju pjesme Sve, pronađena je u estetici modnih filmova kao i u umjetničkim djelima nadrealističkog slikara Rene Magritte-a.

  

U spotu se pojavljuju modeli Ajla Kazaferović, Iris Bijedić, Soraja Čehić, Adnan Kazaferović, Halid Gušo i Naser Luković. Osim modela poznatih na domaćoj modnoj sceni, u spotu se pojavljuje i Asia Odum, model iz Washington D.C.-a, koja iza sebe ima angažmane na New York Fashion Week-u, Miami Swim Week-u ...
Ljubiteljima dobre klubske svirke Ina je poznata kao lead vocal u cover bandu Open Mind Group, a teatarska publika je može vidjeti na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u glavnoj ulozi mjuzikla Cabaret. Paralelno sa studijem Historije umjetnosti i Komparativne književnosti, Ina je svoj muzički put gradila kroz angažmane u različitim bendovima i saradnjama sa eminentnim muzičarima.

Naš glas podrške i dalje svira tonovima onih koji vjeruju, koji u sebi nose ljudskost, koji se za te tonove bore. Umijećem. Umjetnost svojim notama oplemenjuje, budi osjećaj za ljepotu, noseći u sebi želju da stigne u otvoreni svijet mogućnosti, jer umjetnici, oni koji istu istinski žive, još jednom ponavljamo, vrijedni su naše paženje.


16.03.2017.

Uspjeh je kada si svjestan činjenice da si nešto korisno učinio, potpuna sreća nastaje kada se to prenese i na druge

Svaka borba može da bude naša pobjeda

Pripremila i razgovarala: Aldijana Selimbegović

Za novi korak nade neophodne su nam priče onih koji svojom borbenošću i snagom volje nastoje ostvariti svoje ciljeve. Voljom i željom nastojimo pratiti one koji to zaslužuju, jer ulažu napore da riječi opstati, postizati i pozitivna energija sačuvaju svoj smisao. Energija koraka, ona pokretačka, koja uz napore i trnjem posutim putem nepodobih, ali željnih noviteta i izazova, ipak dovodi do uspjeha. Svaka borba ovdje je pobjeda. Danas je hrabrost slijediti svoje korake koji našom vlastitom ekspresijom doprinose ritmu života. Još uvijek imamo takvih i želimo da se njihov glas čuje – Haris Aganović (Fitness centar Body Art).

Svaki uspjeh traži odgovarajuću količinu volje da bismo ostvarili svoje ciljeve. U našoj državi, pored te volje i postavljenih ciljeva kojih imamo, uspjeh nažalost, nije zagarantovan. Gube se mnoge vrijednosti koje ne bi trebale da se gube. Smatram da se rad i trud mnogo više cijene izvan granica naše zemlje, mnogo je primjera koji to dokazuju. Naravno, ni izvan tih granica ne teče isključivo med. I toga trebamo biti svjesni. Ovdje ili negdje drugo, ne treba nikada odustajati od borbe. Uvijek trebamo nastojati raditi ono što volimo, boriti se da osiguramo sebi neophodne uslove u nastojanju da otvaramo nova vrata. To niko drugi neće uraditi za nas. Možemo sjediti, žaliti se ili pokušavati uraditi nešto. A nešto je ipak bolje od ništa.

  

Ja sam po zanimanju slastičar. Smatram da je to veoma lijep poziv. Sladak. Posao koji sam vremenom naučio da volim. Vrijeme, rad i trud svakako su doprinijeli da se usavrši. Jedan od načina da sebi osiguram stabilnije korake koje ću praviti u budućnosti. Pored toga radio sam i radim i druge poslove. U našem gradu, ne samo gradu, državi, mnogo je onih, koji i pored uloženog truda i obrazovanja rade potpuno drugačije poslove ili svoju priliku traže u drugim zemljama, jer je očito da tako moramo.
Važno je da težimo svojim ciljevima. Da bi naše strasti ostale žive. Moje dvije strasti su fudbal i ples. Fudbalom sam se počeo baviti kao dječak. Svoje korake počeo sam u ŠF Bubamara, učio od Predraga Pašića, trenirao sam do 2001. godine i iza mene su mnogobrojna takmičenja. Iako je to bila moja prva strast, nisam nastavio baviti se njom u profesionalnom smislu, ali je još uvijek živa. Svaki svoj slobodni trenutak koristim da djelujem i u ovom polju trenirajući u jednom fudbalskom klubu. Druga je ples. Prve korake naučio sam gledajući Michaela Jacksona. Break dance, hip –hop, dance show, latino plesovi privukli su moju pažnju. Strast koju danas mogu reći, živim. Živim, jer sam cijelim bićem osjećao da to želim raditi. Uvijek sam plesao isključivo iz ljubavi, smatrajući da ukoliko čovjek slijedi svoju strast, ona će ga odvesti na pravi put. Važno je imati dovoljno strpljenja, vjerovati u svoje mogućnosti i tada počinje da se ostvaruje ono za čime težimo. I iz ljubavi, ali i na poslovnom planu.

  
  

Promocije, one koje jesu oblik komunikacije, a čija uloga doprinosi nečem novom, pozitivnijem jesu nešto što nam je potrebno, ali je i takvim promocijama neophodna naša podrška. Podrška za ideje društvene uključenosti. Zdravog razuma koji pleše. Promocija Fitness Dance svakako je obogatila društveni život prisutnih uz jedan poseban, kardio izlazak.

- Promocije, koje nose sa sobom pozitivnu enetgiju, energiju ritma, svakako da su potrebne našem društvu. Svako novo dešavanje može da unese niz pozitivnih vibracija. Akcenat je, kod nas, nažalost na drugim stvarima. Sve se manje posvećujemo sebi. Nekako je postalo normalno da se žive tuđi životi, a ne bi trebalo tako biti. Ples je veoma lijepa umjetnost u kojoj čovjek pokreće svoje biće, svaki dio svoga tijela. Ovo je bila moja prva javna promocija kojom sam, nadam se, uspio pokazati koliko ples može da bude zabavan, koristan, te koliko lijepih druženja kroz nova poznanstva može da donese. Nastojim pružati prilike da se ljudi zainteresuju nečim drugačijim, od uobičajene svakodnevnice, da uljepšaju sebi život plesnim koracima i da to prenesu ostalima u ovom okruženju. U namjeri da podijelim na svoj način i prenesem na druge svoju strast i energiju. Kardio izlazak je sportski izraz za jedan obični izlazak, koji prouzrokuje drugačiji efekat, jer se ovaj put izašlo u tenama, trenerkama, a završilo tom toliko neophodnom pozitivnom energijom, a uspjeli smo odstraniti i dozu stresa. Nadam se da ćemo ovakvih dešavanja imati više, zbog svih nas koji volimo ples i dobru muziku.

  

Pozitivna energija uvijek rezultira dozama uspjeha. Možda u malim, ali u dovoljnim količinama. Brige se povremeno mogu i "otplesati". Svaki pokret može da bude riječ kojom se nastojimo ostvariti kroz svoj rad. Svojim znanjem.

- Uspjeh je kada si svjestan činjenice da si nešto korisno učinio, za svoju dušu i tijelo, a potpuna sreća nastaje kada se to prenese i na druge. Teško je opisati taj osjećaj. To je nešto što se jednostavno mora doživjeti. Brige se najlakše otplešu na ovaj način. Putem plesa, ma koliko nestvarno da zvuči, možemo promijeniti način razmišljanja, imati nove poglede na život, komunicirati sa ljudima. Sve kroz pokret. Ples donosi pozitivna iskustva. A veoma je važno da se krećemo. Naprijed.

14.03.2017.

Ljubav nas pokreće, a osmijeh šaljemo da nam se vrati osmijehom većim

Istinski su važni sastojci života kojim krojimo, jer mali znaci pažnje vode nas najljepšim stazama

Utorkom u biblioteci - redovna programska aktivnost koja se realizuje u pozajmnom odjeljenju Trg Nezavisnosti 13

Pripremila: Aldijana Selimbegović

Mali znaci pažnje vode nas najljepšim stazama - prijateljstva, osmijeha i ljubavi. Istinski su važni sastojci života kojim krojimo. Kada poklanjamo, mi stvaramo, posebno životno blago i naše škrinje nikada nisu prazne. Pričama iskrenosti formiramo poglavlje u knjizi života.
U kutku naše biblioteke, krojimo male stvari, kojima ćemo dati do znanja da nam je stalo do istinskih vrijednosti. Najljepši znak pažnje jeste ono naučeno, od srca preneseno na papir ogromnom količinom ljubavi. Malih ručica.

  

Takvom ljubavlju smo slobodni i nezavisni, sretni. Jer sreća je nezavisnost od hiljadu sitnih sitnica. Ne odustajemo, nastojimo sačuvati osmijehe. Svaki osmijeh je nagrada koje se ne želimo odreći. Najljepši i najiskreniji je poklon koji možemo dobiti.

  

Riječ Jasmine Klico Hasanagić:
- Način našeg učenja je naš izvor sreće. Izvor koji svakim našim susretom postaje svježiji. Bogatiji. Naučili smo kako voljeti svoju domovinu i branili je srcem dostojanstveno. Mame su dobile ljubavi koliko samo u jednu pjesmu stane. Pravili smo čestitke našim mamama, nanama, bakama, tetkama i tetama za njihov Dan. Nacrtali smo veliko sunce i vratili osmijeh teti pekarici. Obojili smo svako naše druženje ljubavlju, osmijehom i suncem. Ljubav nas pokreće, a osmijeh šaljemo da nam se vrati osmijehom većim. Učimo i rastemo uz priču bolji i veći, zajedno.

  

Čekamo vas i narednog utorka u kutku naše biblioteke da zajedno stvaramo čarolijom novih redova priče koja čeka da bude ispričana, uz osmijeh!


Stariji postovi


Ko smo mi?
Na ovim stranicama smo svi jedno.
Sa stavom koji niko ne pakuje, ne forsira. Smatramo da nije potrebno objašnjavati kako nastaju pakovanja i od strane koga. Ne takmičimo se, to bi bilo kao da se takmičimo same sa sobom i svojim mislima. Izbacile smo ideju o konkurenciji iz svog uma, a ubacile smo stvaralački um. Fokusirale se na svoje snove, svoje vizije, na svoj rad.
Ne odustajemo, borimo se i pored onih koji su imali i još uvijek imaju nadu da ćemo se ugasiti. Ovo je svijet na naš način.

Glavni i odgovorni urednici:

- Aldijana Selimbegović


- Lejla Berilo


- Melisa Tabaković


- Meliha Hadžimehmedagić


- Milena Marinković


Sugestije i kritike možete slati na:
kolumnist.blogger.ba@gmail.com

Naši najbolji prijatelji!
Plivački klub SPID je prvi i jedini plivački klub za osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Cilj kluba je rehabilitacija, resocijalizacija i inkluzija osoba sa invaliditetom kroz plivanje i vodene sportove.
Intenzitet snage i volje, iskrene želje može proizvesti priču koja našoj zemlji daje novi tračak nade da nismo isključivo omotani u sivilo. Postoje i one prirodne boje kojima se svi iskreno divimo zbog dubine njihove stabilnosti, jer simboliziraju povjerenje, odanost, samopouzdanje, inteligenciju i istinu. Mogu proizvesti priču zahvaljujući hrabrim ljudima čija su srca ispunjenja ljubavlju prema onom što rade. Ljubav jeste najjača snaga. Neizostavna je u svakoj oblasti. Neizostavna je i u svijetu sporta, a sport ima svoju ulogu, svoje značenje. Onakvu kakvu mi poznajemo, uz izgradnju timskog jedinstva pružajući i primjenjujući sve navedeno uspješno pretapaju u stvarnost omogućavajući da svako dijete bude dio sportskog kolektiva – Amel Kapo, Đeneta Boja, Ilda Bučan i Admir Malićbegović

pkspid.ba

Naša preporuka!
altteatar.com


bookvar.co


fbl.ba


sartr.ba


sumens.com

Naš Glas
Latif Moćević - Ženi


Sunday Stories - Bajka


Ammara Mistrić - U srce


Maya Sar - Nespretno


Sonja Bakić & Tony Cetinski - Tražim te


Maja Milinković - U meni sve zna da volim te


Dalal - Gdje sam ja?


Laka - Mačko


Divanhana - Emina


Oxiduality feat. Mika K - Together Again


Vukašin Brajić & Alogia - Od svega umoran


Nina Petković - Talas i brod


Letu Štuke - Mjesto za dvoje

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
247225

Powered by Blogger.ba